Svake godine, kad propupaju prvi cvjetovi na drveću, filmofili kreću štimati metabolizam za još jednu besanu noć. Razlog je poznat – dodjela najrazvikanije filmske nagrade Oscar u losanđeleskom Dolby Theatreu. No u modernom metaverzumu, otkad je galopirajući medijski ciklus svakom na mrežama dao glas, kakofonija oko Oscara daleko je bučnija nego ranije, kad bismo uglavnom raspravljali o zasluženosti ili neopravdanosti pobjeda ili poraza ovog ili onog filma te u drugom, estetskom smislu, voajerski komentirali outfite koje holivudske zvijezde mjesecima spremaju za crveni tepih.

Posljednjih godina rasprave se, naime, sve češće vode o društvenim implikacijama Oscara, narodski (engleski) poznatijima kao buzz ili dominantna tema. Ove godine se topnička priprema odrađuje još od prošlog ljeta, kad su u kina gotovo istovremeno puštena dva ponajveća favorita ovogodišnje dodjele: filmovi 'Barbie' i 'Oppenheimer'. Godina 'Barbenheimera' spojila je dva naoko nepovezana filma – šaroliku meditaciju Grete Gerwig na temu najpoznatije svjetske lutke, konzumerizma i rodne ravnopravnosti te vapaj Christophera Nolana za vremenima u kojima si je tvorac najmoćnijeg oružja koje civilizacija pamti mogao dopustiti moralne dileme. Je li, dakle, 'Barbenheimer' preuzeo baš sve kutove rasprave o Oscaru ili će nam ovogodišnja dodjela donijeti i neke druge polemike?

Oscari se (konačno) otvaraju svijetu i deprivilegiranima

'Drugu godinu zaredom američka kinematografija, baš kao i mnogobrojne svjetske kinematografije, ubrzano se oporavlja od posljedica pandemije koronavirusa koja je 2020. i 2021. dovela do drastičnog pada broja gledatelja u kinima te do ograničenog održavanja niza filmskih festivala. Stoga je medijski fenomen 'Barbenheimer', odnosno međusobno i gledateljsko podržavanje praćenja filmova 'Oppenheimer' i 'Barbie', dobio svoj produžetak i na ovogodišnjoj, 96. dodjeli Oscara. 'Barbenheimer' ima ukupno 21 nominaciju, 'Oppenheimer' 13, a 'Barbie' osam, pri čemu je film redatelja Christophera Nolana o naslovnom tvorcu atomske bombe u Drugom svjetskom ratu i favorit dodjele te su ga već nagradile američke strukovne udruge producenata, redatelja i glumaca. S druge strane, ovo je prva godina primjene novih Standarda predstavljenosti i uključivosti, skraćeno RAISE, kojima Američka filmska akademija u kategoriji najboljeg filma promiče inkluziju dosad manje uključenih, pa i deprivilegiranih društvenih skupina u rad na filmu. To su žene, pojedine etničke skupine, LGBTQ+ zajednica i osobe s invaliditetom. I, treće, ovogodišnja dodjela potvrđuje nizom nominacija da se Oscar uvelike etablirao i kao svjetska filmska nagrada jer američkim filmovima i filmašima ravnopravno konkuriraju svjetski. No to je nužnost s obzirom na globalizaciju filma', komentira Boško Picula, filmski kritičar i komentator tportala koji već godinama komentira Oscara i u izravnom prijenosu u programu HRT-a.

'Mali' filmovi u čekaonici. A Scorsese?

Ništa novo, reći ćete. Oscar je već godinama sjecište društvenih i političkih tema, od pokreta MeToo, koji je 2018. zasjao na pozornici Dolby Theatrea u gotovo manifestnom sjaju, preko stalnih poziva na ravnopravnu zastupljenost tamnoputih autora i glumaca, do trijumfa 'Parazita' i 'Sve u isto vrijeme', azijskih distopijskih perspektiva ljudskog otuđenja i sumanutog tempa života. Ove godine favoriti ne nose distinktivan politički naboj, a naši sugovornici slažu se u prognozama najvećih favorita.

'Apsolutni favorit ovogodišnjeg natjecanja s čak 13 nominacija je 'Oppenheimer', a mogao bi dobiti i najprestižnije nagrade za najbolji film, redatelja i/ili glumca. Radi se o filmu koji ima sve komponente oskarovskog naslova - impresionirao je kritičare, voli ga i publika, a velik je uspjeh ostvario i na Zlatnim globusima, nagradama BAFTA i Critic’s Choice, obično snažnim prediktorima za Oscare. Trenutno se vodi velika kampanja da najboljim filmom bude proglašena 'Barbie' Grete Gerwig, za koju mnogi smatraju da je dobila premalo nominacija s obzirom na velik kinouspjeh koji je ostvarila, ali osobno mislim da nema prevelike šanse - utješna nagrada vjerojatno će biti ona za najbolje kostime, a možda i najbolju pjesmu, jer u toj je kategoriji dvaput nominirana', ocjenjuje Milena Zajović, filmska kritičarka i urednica kulturne rubrike Večernjeg lista.

Picula se slaže s njom, no ističe nekoliko pritajenih favorita iz kategorije 'malih' filmova, malih u smislu jeftinije produkcije, no nikako u smislu kvalitete. 'To su, uz američke naslove 'The Holdovers', 'Prošli životi' i 'Američka fikcija', dobitnici glavnih festivalskih nagrada u Cannesu, francuska 'Anatomija pada' i britanska 'Zona interesa'. Napokon, i Martin Scorsese, najstariji živući redatelj s najvećim brojem nominacija za Oscara, 'Ubojicama cvjetnog Mjeseca' potvrđuje da je s razlogom jedan od najvećih američkih sineasta posljednjih pedeset godina', kaže nam Picula.

Što je 'zona interesa' Akademije?

I Picula i Zajović smatraju da će 'Zona interesa' prije dobiti nagradu za najbolji strani film jer je nominirana i u toj kategoriji – nešto kao prošlogodišnja njemačka naturalistička skica za portret klaonice Prvog svjetskog rata 'Na Zapadu ništa novo', koja je također bila nominirana za najbolji film. Među festivalskim favoritima Zajović izdvaja i 'Anatomiju pada' te misli da će Justine Triet i Arthur Harari dobiti nagradu za najbolji scenarij. U kategoriji pak glavne glumice, kritičarka prognozira da će slaviti Lily Gladstone za ulogu u 'Ubojicama cvjetnog mjeseca'. 'Ako se to dogodi, ući će u povijest kao prva nativna Amerikanka koja je osvojila tu nagradu, što bi Akademiji moglo biti i politički važno', zaključuje Zajović.

Picula u kategorijama najboljeg glumca ipak vidi dihotomiju među potencijalnim favoritima. 'U glavnim glumačkim kategorijama mogla bi se voditi bitka između Lily Gladstone (Ubojice cvjetnog Mjeseca) i Emme Stone (Uboga stvorenja) te između Cilliana Murphyja (Oppenheimer) i Paula Giamattija (The Holdovers), dok su u sporednim glumačkim kategorijama favoriti Da'Vine Joy Randolph (The Holdovers) i Robert Downey Jr. (Oppenheimer). Začuđuje pak izostanak nominacija za Margot Robbie, koja je u 'Barbie' sjajno ostvarila teško izvediv portret naslovne lutke, te za Andrewa Scotta, izvrsnog u 'Strancima'', primjećuje Picula, a s time – barem ovim dijelom koji se odnosi na Margot Robbie – slaže se nezanemariv dio ljubitelja filma.

Tko je izvisio, a tko šalje poruku Trumpu?

Daleko je nezahvalnije prognozirati najvećeg gubitnika ovogodišnje dodjele. Picula smatra da bi od ukupno deset nominiranih naslova u kategoriji najboljeg filma, a među njima pet koji su istodobno nominirani za najbolju režiju, svaki mogao osvojiti barem ponekog Oscara. Na pitanje je li Akademija, po njemu, izostavila neki skriveni kinematografski biser iz prošle godine, skreće nam pozornost na nekoliko naslova.

'Američka filmska akademija sa svojih osamnaest razreda te s deset i pol tisuća članica i članova nikada nije bila raznolikija i s mnogobrojnijim članstvom, tako da sve više reflektira širok umjetnički ukus, ali i društvene poruke svojim izborom nominiranih. Izostanci s popisa nominiranih filmova poput 'Stranaca', 'Priscille', 'Palog lišća', 'Bože, jesi li tu? Ja sam, Margaret' ili 'Passages' više su rezultat ovogodišnje jake konkurencije i osobito promocije pojedinih naslova, ali je takvih slučajeva uvijek bilo kada su posrijedi nagrade, osobito Oscara kao najpopularnije', zaključuje Picula.

Zajović nam pak skreće pozornost na jednu od mogućih društvenih tema koje bi ovogodišnji Oscari, možda stidljivo i preuranjeno, ali – nadamo se – hrabro i proročki, mogli otvoriti. Riječ je o realnom strahu liberalnog američkog establišmenta od povratka na vlast Donalda Trumpa, a koji bi mogao dobiti svoj društveni komentar u dodjeli nagrade za najbolji dugometražni dokumentarni film. '20 dana u Mariupolju' najizgledniji je kandidat u ovoj kategoriji, što bi osim nesporne kvalitete filma moglo imati političku težinu u kontekstu vjerojatnog povratka Trumpa na vlast u SAD-u, čega se podjednako pribojavaju demokrati i Ukrajinci', zaključuje Zajović.