Osnovan davne 1753. najvećim dijelom iz zbirke fizičara i znanstvenika Sir Hansa Sloanea,British Museum za javnost je otvoren tek pet godina kasnije i to na istome mjestu gdje se nalazi i danas, u palači Montague House u londonskoj četvrti Bloomsbury, kupljenoj za potrebe muzeja za tadašnjih 10 tisuća funta.

Zgrada iz 1725. u međuvremenu je prošla brojne preobrazbe pa je danas teško zamisliti da muzej nije oduvijek izgledao onako kako smo navikli, piše na mrežnim stranicama muzeja Stephanie Alder iz muzejskog arhiva. No, nisu toliko značajne drastične arhitektonske promjene do kojih je došlo tijekom godina, već je zanimljivije to na koji je način šira publika dobila pristup muzejskim kolekcijama, piše Alder.

Prvi zapisnici sa sastanaka muzejskog Upravnog odbora na kojima se raspravljalo o mogućnosti otvaranja muzeja za javnost krcati su prijedloga i mogućih pristupa. Odbor je na kraju odlučio da posjeti muzeju budu besplatni, ali samo uz unaprijed podignute karte i isključivo u manjim grupama te uz pratnju zaposlenika muzeja.

Svi koji su željeli posjetiti muzej morali su se unaprijed za to predbilježiti, a čak ni tada nisu mogli biti sigurni da će doista i ući: morali su za to dobiti odobrenje nadležne osobe. U dokumentu naslovljenom 'Reguliranje posjeta eksponatima u British Museumu' stoji da tijekom jednog dana u muzej smije ući najviše 'pet skupina od po ne više od 15 osoba, i to po jedna grupa u 10, 11, 12, 13 i 14 sati. Na svaki navedeni puni sat, dežurni zaposlenik pregledat će unose u knjigu posjeta te, ukoliko ne pronađe razloga za izuzeće neke od predbilježenih osoba, izdat će karte za trenutačni ulaz u muzej'.

Posjetitelji se nigdje nisu smjeli kretati sami i često su se žalili da nisu ništa stigli na miru pogledati. No, do 30-tih godina 19. stoljeća povjerenje uprave muzeja u javnost ipak se donekle poboljšala te je uvedena politika slobodnog ulaza, koja se zadržala do danas.

Tijekom protekla dva desetljeća muzej se razvijao i rastao, a njegove zbirke su s 80 tisuća katalogiziranih predmeta 1759. narasle na današnjih preko osam milijuna eksponata iz svih zemalja svijeta. Podatak o 75 posjetitelja dnevno, odnosno pet tisuća godišnje iz 1759. izgleda smiješan u usporedbi s današnjim podacima: muzej je u 2013. zabilježio najuspješniju godinu u povijesti svojeg postojanja s rekordnih 6,7 milijuna posjetitelja, što je premašilo raniji rekord iz 2008. od šest milijuna posjetitelja, te je 20 posto više nego u 2012. Najposjećeniji dan u godini bio je petak 16. kolovoza kada je muzej u jednome danu posjetilo 33.848 ljudi, a najaktivniji mjesec srpanj, sa zabilježenih 747.936 posjeta.

Današnje dimenzije muzeja uključuju više zgrada i institucija pod imenom British Museum. Prva veća promjena zbila se 1887., kad je British Museumu priključen Prirodoslovni muzej (British Museum of Natural History) u četvrti South Kensington. Zadnja veća promjena zbila se 1997. kad je za javnost otvorena i Nacionalna knjižnica (British Library), također muzejska sastavnica. Po tome je British Museum jedinstven u svijetu, jer pod istim krovom ima dvije institucije; nacionalni muzej starina i nacionalnu biblioteku.

British Museum razvio se u svjetsko središte izvrsnosti za izobrazbu i istraživanja, a njegove zbirke godišnje u svijetu vidi više od 100 milijuna ljudi