Dirljiva priča koja otkriva zamršene obiteljske odnose, knjiga 'Nemirni' Linn Ullman slijedi pripovijedni tok razgovora između oca i kćeri snimljenih sedam godina ranije.

On je slavni švedski režiser, a ona njegova kći - najmlađa od devetero djece. Svakog ljeta, još od ranog djetinjstva, ona ga posjećuje u njegovoj kamenoj kući na otoku Fårö okruženoj šumama, poljima makova i Baltičkim morem.

Sada, kad je ona odrasla, a on u kasnim osamdesetima, on namjerava napisati knjigu o starenju i starosti, no zabrinut je da ga izdaje jezik, sjećanja, um. Stoga je odluče napisati zajedno. Ona će mu postavljati pitanja, a on će na njih odgovarati. Kada se ona pojavi na otoku s kasetofonom, njega je starost već načela više nego što je ijedno od njih očekivalo.

'Kada bi postojao teleskop koji možemo usmjeriti natrag u prošlost, mogla bih reći: Pogledaj, eno nas, tako je to bilo. I svaki put kad nismo sigurni je li to čega se sjećam istina, ili je li to čega se ti sjećaš istina, ili je li se sve to stvarno dogodilo, ili jesmo li uopće postojali, mogli bismo zajedno pogledati kroz teleskop i provjeriti', piše Ullmann u knjizi.

'Numeriram, slažem i katalogiziram. Kažem: Bile su to tri ljubavi. Jednako sam stara kao što je moj otac bio kad sam se rodila. Četrdeset i osam godina. Moja je majka imala dvadeset i sedam godina, tada je izgledala puno starija, ali istovremeno i puno mlađa nego što je bila. Ne znam koja je od te tri ljubavi došla prva. Ali, počet ću s onom koja se dogodila između moje majke i oca 1965. godine, a koja je završila prije nego što sam bila dovoljno stara da bih je se mogla sjećati'.

Karin Beate 'Linn' Ullmann (1966.) norveška spisateljica, novinarka i književna kritičarka, kći je slavnog švedskog kazališnog i filmskog režisera Ingmara Bergmana i norveške glumice i redateljice Liv Ullmann. Nakon djetinjstva provedenog u Norveškoj i Americi, studirala je književnost na Sveučilištu New York, a potom se vratila u Norvešku, gdje je pisala književne kritike i kolumnu za vodeće norveške novine Aftenposten.

Autorica šest romana prevedenih na više od 30 jezika, vrlo rano stekla je status jedne od vodećih mlađih norveških spisateljica. Prvi  roman 'Før du sovner' objavljen joj je 1998., potom su uslijedili romani 'Når jeg er hos deg' (2001.), 'Nåde', za koji je dobila Norvešku nagradu čitatelja (2002.), 'Et Velsigner Barn' (2005.), 'Det dyrebare' (2011.) i 'De Urolige' (Nemirni, 2015.). Dobitnica je nagrade Dobloug u 2017. za cjelokupno stvaralaštvo, koju dodjeljuje Švedska akademija.