Roman je upravo objavljen u izdanju nakladnika Frakture, a Josip Mlakić je o njemu govorio kao gost Frakturina Festivala svjetske književnosti (FSK) u Kinu Europi.

U razgovoru s urednikom i književnikom Ivicom Đikićem, Mlakić je na tribini Razotkrivanje otkrio kako se pišući taj roman u prvome redu 'jako dobro zabavljao'. 'Ta knjiga ima nekakav posve drugačiji pristup; uopće nije mračna, gotovo je, rekao bih, komična. Čini mi se da sam u njoj više ja nego u svojim prethodnim romanima, u kojima sam mrk i težak', rekao je pisac.

Žanr krimića oduvijek posebno voli i voli se poigravati žanrovima, dodao je. 'Nastojim kroz tu formu 'prošvercati' literaturu; to je ono što me prvenstveno zanima jer smatram da je svaka priča i poruka koja nije dana u formi literature zapravo bezvrijedna te ne može postići učinak kakav želimo', pojasnio je.

Mlakić je najpoznatiji po svojim romanima u kojima se bavi osobnim dramama pojedinaca u ekstremnim ratnim okolnostima recentne povijesti Bosne i Hercegovine. Fraktura je još objavila njegove romane Božji gnjev (2014.), koji je dobio nagradu biblioteke Balkan Noir 2014 kao najbolji domaći krimić po izboru žirija; Svježe obojeno (2014.), za koji je iste godine dobio Nagradu Vladimir Nazor za književnost, i Planet Friedman (2012.).

Krimić na granici s okultnim

'Majstorović i Margarita' neobičan je hibrid kriminalističkog romana čija se radnja događa na rubu okultnog: na adresu okultnog časopisa Peto oko dolazi zanimljiva dojava da je na ravnome dijelu autoceste u blizini gradića Blizanci napravljeno zakrivljenje nevidljivo ljudskom oku, povezano sa Sotonom, a iza nje se, navodno, krije tajna koja će promijeniti živote mnogim mještanima.

Članovi male redakcije kreću u istraživanje, a najzainteresiraniji za slučaj mladi je novinar šećeraš Jozica Majstorović, koji u gradiću susreće djevojku koja će mu promijeniti život te mu pomoći naizgled nerješiv slučaj istražiti do kraja.

Đikić je ocijenio kako je taj roman 'krimi parodija, SF groteska u kojoj je najviše dosad razvijena veza između Mlakićevih najvećih ljubavi, a to su matematika i književnost'.

Roman je prepun referenci na kultnu seriju Twin Peaks te filmove Jima Jarmuscha i Akija Kaurismäkija, a u njemu se precizno zrcale društvo i njegove tajne nakon dvadesetak godina tranzicije, napomenuo je.

Mlakić je otkrio kako se sa svime time na što se referira zapravo pomalo neobavezno poigrava. 'Kod Jarmuscha i Kaurismäkija me fascinira način na koji grade likove, koji su pomalo infantilni, posebni. Htio sam time na neki način naglasiti infantilnost današnjeg vremena', pojasnio je.

Josip Mlakić (1964.) napisao je još romane Kad magle stanu, koji je 2000. dobio nagradu nakladnika Faust Vrančić za najbolji neobjavljeni roman, te Živi i mrtvi, koji mu je 2002. donio VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman te nagradu Gjalski i po kojemu je snimljen istoimeni film u režiji Kristijana Milića, koji je osvojio osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu.

Objavio je i romane Obiteljska slika (2002.), Psi i klaunovi (2004.), Čuvari mostova (2004.), Tragom zmijske košuljice (2007.), koji mu je donio nagrade Kočićevo pero i Ivan Goran Kovačić, Ljudi koji su sadili drveće (2010.) i Mrtve ribe plivaju na leđima (2011.) te tri zbirke priča, Puževa kućica (1997.), Odraz u vodi (2002.) i Ponoćno sivo (2004.), kao i zbirku poezije Oči androida (2004.).

Prema romanu Čuvari mostova (2004.) Branko Ištvančić je 2013. snimio dugometražni igrani film Most na kraju svijeta te kratkometražni Ponoćno sivo po motivima iz istoimene zbirke priča, a uskoro bi trebao biti ekraniziran i njegov roman Mrtve ribe plivaju na leđima u režiji Kristijana Milića. Također, po Mlakićevu originalnom scenariju Branko Schmidt snimio je 2014. igrani film Imena višnje.

Petnaest godina piše 'roman o matematici'

Izrazito plodan autor, Mlakić živi u Gornjem Vakufu-Uskoplju, gdje radi kao inženjer strojarstva u tvornici čeličnih konstrukcija i tehnološke opreme te se bavi književnošću i pisanjem scenarija.

No najmanji mu je problem pronaći vrijeme za pisanje, otkrio je, 'jer bitno je da imate u glavi to nešto što želite reći - tad čovjek i dok šeta zapravo piše'.

U pisanju nema sustava – ponekad radi na tri ili četiri rukopisa istodobno, nekad neki ostavi i ne dotakne po godinu dana, pa mu se vrati ili mu se nikada ne vrati, a jedino mu je pravilo da nikada ne kreće pisati roman a da prije nema sve već unaprijed 'posloženo u glavi'.

'Sve imam unaprijed posloženo po poglavljima, nikad ne krenem pisati roman ako nemam unaprijed potpuno zaokruženu cjelinu; tek tada započinjem proces pisanja', otkrio je Mlakić, 'no to je tek 20 posto od cjelokupnog procesa pisanja, mada se u procesu koji slijedi ništa bitno ne mijenja, ali je zanimljivo kako se nameću novi motivi o kojima ranije nisam razmišljao'.

Često svoje romane razvija iz scenarija koji mu služi kao 'grubi kostur za roman', a sve što opisuje nastoji vizualizirati, pa 'kad opisujem detalje, opisujem stvarne detalje'.

Pisac čije su dvije najveće ljubavi matematika i književnost istaknuo je kako su 'te dvije discipline zapravo vrlo bliske', a on već 15 godina piše 'roman o matematici' u kojemu glavni junak pokušava napisati svoju biografiju u formi matematičkih zadataka.

Trenutno uz taj rukopis radi 'samo' na još jednome, gdje pokušava govoriti o suvremenoj BiH, 'sa svim anomalijama'. 'To je jedna društvena kritika za koju sam kao uvodni moto uzeo nekoliko rečenica iz romana 'Veliko ništavilo' Jamesa Ellroya, jer pokušavam napisati roman na način na koji je on pisao, brutalni roman o društvu', pojasnio je.

Mlakić je na Festivalu svjetske književnosti (FSK) gostovao u središnjem programu tribina Razotkrivanje, kao jedan od više od 60 ovogodišnjih istaknutih književnih imena iz 15 zemalja Europe i svijeta.