Stiglo je ukupno 107 prijava autorskih radova, a najbolje je izabrao stručni žiri u sastavu Tadej Glažar, Helena Paver Njirić i članovi Stručnog savjeta i Savjeta nakladništva UHA-e Tonči Čerina, Antonio Grgić, Ana Mrđa, Vanja Rister, Ana Šverko, Tamara Bjažić Klarin i Antun Sevšek (uz izuzeće Antuna Sevšeka u valorizaciji radova za Nagradu Neven Šegvić).

Nagradu 'Viktor Ivančić' za životno djelo dobio je Radovan Tajder, čiji opus prema žiriju, utjelovljuje 'bezvremenu jednostavnost prostorne koncepcije i arhitektonske forme koja se oslanja na ono najbolje od Zagrebačke škole arhitekture'. 'Bez puno suzdržavanja Tajdera se može imenovati punokrvnim nastavljačem njezinoga nepatvorenoga modernizma – lika i djela Viktora Kovačića, Jurja Denzlera i Mladena Kauzlarića. On je taj kojemu je nenametljivost, pristojnost, ne samo ishodište profesionalnog djelovanja, već jedini mogući način su-postojanja', navodi žiri.

Tajder je diplomirao 1970. na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i potom radio kao samostalni projektant. Od 1986. radi u Beču u atelijeru Hlaweniczka und Partner, a od 1994. u atelijeru Dietera Haydea. S Mladenom Anđelom razvio je komponibilne sustave osnovnoškolskih i predškolskih ustanova Megas i 414., te tri interpolacije u Zagrebu, stambene zgrade u Vodovodnoj i Novoj Vesi te stambeno-poslovne zgrade u Ilici 81. Samostalno ili u suradnji sa Zvonimirom Glivarcem u Beču je projektirao sveučilišni centar u Althanstrasse na kolodvoru Franje Josipa, poslovne objekte, poput zgrade BMW-a, 1987–89, stambene zgrade (npr. u Brünerstrasseu, 1992.) te javne objekte (garaže na Južnom kolodvoru, 1995–96., i u zrakoplovnoj luci u Schwechatu, 1997–2000).

U konkurenciji za Nagradu 'Viktor Ivančić', za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2019., studio 3LHD (Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović, Silvije Novak i Paula Kukuljica) ima dvije od tri nominacije - za kino Uraniju i Grand Park Hotel Rovinj.

Kino Uranija, nekadašnje zagrebačko kino Partizan, prema žiriju, arhitektonskom reinterpretacijom zatečenog dobila je nove (polu)javne programe, niz radnih prostora i kulturni centar s višenamjenskim prostorom, malom tribinom i kantinom. 'Postojeće zgrade se obnavljaju, stara konstrukcija se vrednuje, ogoljuje i prikazuje, a samo ulazni paviljon se gradi zamjenski. Sve nove intervencije čitaju se kao uneseni elementi, gotovo poput namještaja'. Za Grand Park Hotel Rovinj kažu kako je 'u potpunosti uspio u svojoj altruističkoj nakani da se interpolira u krajolik'.

'Kako bi se volumen hotela što bolje uklopio u zatečenu šumu, etaže su međusobno izmaknute i gradirano se spuštaju prema gradskoj šetnici, generirajući tako terase ispunjene mediteranskim vrtovima, vodenim površinama, bazenima i sunčalištima. Mimikrija volumena i sadržaja izvana transkribirana je u konotativno-doživljajnu mimikriju gosta iznutra fokusiranu na pogled prema moru, prema obali, prema otocima, prema marini, i prema gradu', navodi žiri.

Treći nominirani je Idis Turato za hotel i vinski podrum Roxanich u Motovunu u kjemu žiri kulminaciju arhitektonskog doprinosa pronalazi prije svega 'u Kubrickovski ekstatičnom dizajnu interijera, osobito vidljivom kroz 28 različitih smještajnih jedinica pozicioniranih u staroj kamenoj građevini te četiri apartmana novog aneksa hotela'. Također, dodaju, 'primarna funkcija vinarije niti u jednom segmentu nije zanemarena pa je tako jednako arhitektonski vrijedan tehnološki dio, koji je koncipiran vertikalno na pet etaža, s tri strane ukopan u teren, ozelenjenih krovišta i većine fasadnih zidova'.

Za Nagradu 'Drago Galić' za najuspješnije ostvarenje na području stambene arhitekture za 2019. nominirani su 4 kuće za 4 brata, rad Ive Letilović i Igora Pedišića u Zadru, Kuća i Parazit Studija UP (Lea Pelivan i Toma Plejić) u Zagrebu te Stambeni objekt 34 Nene Kezića u Splitu.

4 kuće za 4 brata smještene su srcu Dikla, zadarskog predgrađa 'nastalog stihijskim multipliciranjem stambenih kuća s turističkim apartmanima za iznajmljivanje', što je, napominje žiri, dominantni tip dužobalne izgradnje i najrašireniji urok devastacije krajolika istočnog Jadrana. Toj 'kontroverznoj' tipologiji Letilović i Pedišić pristupili su 'kroz čiste arhitektonske teme; sjedinjenje trajnog i povremenog stanovanja, programsku i funkcionalnu adaptibilnost prostornih modula, te odnos specifičnog i generičnog'.

'Četiri naoko identične kuće u nizu, projektirane za četiri brata, čine strukturu sazdanu od dva kontrastna volumena: generički oblikovane baze koja je namijenjena iznajmljivanju, a doima se kao isječak hotela, te na svakoj od njih stambene jedinice oblikovane poput male obiteljske kuće', navodi žiri.

Kuća i Parazit, rekonstrukcija obiteljske kuće tlocrtnog gabarita 10x10m, s tematskim ekstenzijama na svim svojim stranicama, stvara ekstrudirani volumen geometrijskog tijela kocke, kaže žiri.

Parazit je pritom ostakljeni volumen polivalentne funkcije, koji se kontinuiranom tekstilnom opnom može po potrebi izolirati i tako stvoriti iluziju pripadanja eksterijeru šume.

'Sve funkcionalne cjeline kuće se od wellness i fun zone s bazenom u podrumu, preko funkcionalnog prizemlja, spavaćih traktova na katu pa sve do vrtnog spa krova, logično nižu u cikličko-spiralnoj vezi oko centralne komunikacijske vertikale iskorištavajući i zauzimajući besprijekorno pragmatično i programatski svaki i najmanji slobodni dio volumena', ocjenjuje žiri.

Treći nominirani, Stambeni objekt 34 iz Splita nalazi se u novonastaloj stambenoj zoni u blizini plaže Žnjan, sa širokim pogledom na more, a autor je u njemu uspio stvoriti 'individualne mikro-ambijente pojedinih stanova kroz odnos vanjskog i unutarnjeg prostora'.

'Vanjski prostor se meandarski širi i sužava u ovisnosti o funkciji onog unutarnjeg s kojim graniči. Sama opna je nekad transparentna (staklo), a nekad translucentna (kopilit) te dijelom puna. Otvaranjem opne, vanjski i unutarnji prostor postaju jedno, pa se doima da se kuća može u potpunosti osloboditi zidova i ostvariti apsolutni kontakt s okruženjem', kaže žiri.

Studio UP, autori Kuće i Parazita, imaju i nominaciju za nagradu 'Bernardo Bernardi', koju UHA dodjeljuje za najuspješnije ostvarenje na području oblikivanja i unutrašnjeg uređenja. Lea Pelivan i Toma Plejić oduševili su preobrazbom stana iz 1930-ih u centru Zagreba, projektom pod nazivom Bijeli loft. 'Jasan koncept i organizacijska i funkcionalna čistoća i promišljenost dopuštaju da se svaki od elemenata interijera sagleda kao kreacija za sebe, a pritom neizostavno čita kao sastavnica misaone i prostorne cjeline', kaže žiri.

Za 'Bernarda Bernardija' nominirali su i Galeriju malog formata u Bolu na Braču, iza koje stoji studio Pin. 'Cilj je projekta bio osigurati maksimalnu izložbenu plohu u malom prostoru povijesne prostorije s vidljivim drvenim gredama', navodi žiri i dodaje kako je sva oprema interijera oblikovana 'krajnje reduciranim jezikom i ne-bojama, kako bi pažnja posjetitelja bila usmjerena na eksponate. No u njihovoj se pozadini odvija izložba 'na drugi pogled' – pristupa oblikovanju prostora.'

Nominirani za nagradu 'Neven Šegvić', za publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2019. su časopis Mjera, čija je glavna urednica Divna Antičević (izdavač Društvo arhitekata Dubrovnik), potom izložba 'Kratka autobiografija škole Arhitektonskog fakulteta – 100 godina izobrazbe arhitekata – Sveučilište u Zagrebu Arhitektonski fakultet' Melite Čavlović i Andreja Uchytila te emisija 'Stvarnost prostora' na Trećem programu Hrvatskog radija koja se emitira već osam godina jednom tjedno. Urednica je Evelina Turković, a autori Ana Dana Beroš, Tomislav Pavelić, Marko Sančanin, Mira Stanić, Vesna Vuković i Frano Petar Zovko.

Nagrade će se podijeliti na otvorenju izložbe 7. ožujka u prostoru Podruma Dioklecijanove palače u Splitu. Izložba, koja se organizira u suradnji s Društvom arhitekata Splita (DAS), trajat će do 21. ožujka.