Treći američki predsjednik Thomas Jefferson je bio poznat kao velik intelektualac svojeg doba, koji je s jedne strane bio glavni autor i danas upečatljive Deklaracije nezavisnosti iz 1776, a s druge robovlasnik koji je sa svojom ropkinjom Sally Hemmings imao nekoliko djece. Brojne Jeffersonove kontradikcije se mogu pronaći i u njegovim spisima, od kojih je najbolji jednotomni izbor 'The Life and Selected Writings of Thomas Jefferson', koji su uredili Adrienne Koch i William Peden. U ovoj knjizi se mogu naći Jeffersonove biografske prozne crtice, kao i 200 njegovih pisama, a riječ je o djelu koje ljubitelji američke povijesti itekako trebaju pročitati.

Talent za pisanje imao je i Abraham Lincoln, što se može vidjeti iz knjige 'Speeches and Writings 1832 – 1858', koju je uredio Don E. Fehrenbacher. U Lincolnovim se govorima može prepoznati zbog čega su ga nazvali 'Markom Twainom američke politike', s obzirom da se ovaj veliki američki predsjednik odlikovao ne samo oštrim umom, nego i oštrim, ali duhovitim jezikom. Naročito vrijedi pročitati cijeli transkript predsjedničke debate Lincolna i njegovog protukandidata Stephena Douglasa, koja 'pokazuje koliko je propao američki politički diskurs' u međuvremenu, konstatira Allen Barra.

Ipak, vjerojatno je najbolja knjiga koju je napisao jedan američki predsjednik autobiografija Ulyssesa Granta, prvo vojskovođe, a onda predsjednika, no uvijek alkoholičara u hrpi dugova, koji je u posljednjim mjesecima života napisao vrlo iskrenu priču svojeg života. Grant je zapravo prvenstveno imao namjeru osigurati financijsku budućnost svoje obitelji i pokriti brojne dugove, a kako je knjiga doista postala bestseler, u tome mu je i uspjelo. Grant je umirao od raka grla te svaki dan pisao između 25 i 50 stranica svoje autobiografije 'Presonal Memoirs' u najgorim bolovima, te je umro samo nekoliko dana nakon što je završio rukopis.

Među predsjednicima s literarnim talentom se nalaze još Theodore Roosevelt, naročito njegova knjiga 'American Ideals and Other Essays, Social and Political', te John F. Kennedy, koji je za svoju knjigu 'Profiles in Courage' dobio Pulitzerovu nagradu. Ipak, većina povjesničara danas smatra kako on uopće nije autor te knjige, nego njegov suradnik Theodore Sorensen, ali je zato Kennedy definitivno napisao povijesnu studiju 'Why England Slept', u kojoj analizira politike Europljana prema Hitleru u tridesetim godina prošlog stoljeća. Kennedy bi bio 'odličan povjesničar da nije otišao u politiku', jer se nije plašio postaviti kontroverzne teze.

Iako zapamćen po aferi Watergate i ostavci, Richard Nixon je bio pronicljiv pisac, što između ostaloga pokazuje njegova knjiga 'Six crises', koja obrađuje najveće krize njegove duge političke karijere – od 1948. i progona komunista u State Departmentu pa do gubitka od Johna Kennedyja u predsjedničkoj kampanji 1960. Riječ je o 'knjizi koja jest na trenutke samozadovoljna', ali i odlično i lucidno napisana.

I na kraju, nema sumnje da je aktualni američki predsjednik Barack Obama jedan od boljih pisaca (a i velikih čitatelja knjiga) među svojim kolegama. To se najbolje vidi iz memoarske knjige 'Dreams From My Father' u kojoj je Obama opisao svoje turbulento odrastanje i rasne odnose u Americi.