Vladimir Šagadin, dizajner, novinar i osnivač izdavačke kuće 2x2, jedan je od omiljenih domaćih recenzenata stripa, a u posljednje vrijeme pažnju je privukao objavljivanjem jedinstvenog strip albuma 'Priča o teti Mandi' mlade autorice Ivane Pipal

Sa svestranim i zabavnim izdavačem razgovarali smo o njegovoj trajnoj zaljubljenosti u različite svemire devete umjetnosti, i novim pothvatima – voditeljskoj ulozi u zabavnoglazbenom talk-showu 'Šlep Šou'

Kako izgleda Vaše prvo sjećanje na ulazak i 'inicijaciju' u svijet stripa?

Kao i svi rođeni u sedamdesetim godinama u bivšoj državi, sjećam se živo trčanja na trafiku s novcem da kupim strip. Tada je strip bio dio popularne i masovne kulture. Imam osjećaj kao da su tada svi čitali stripove.

Čini se da samo probrani nalaze put do Vaše izdavačke kuće. Opišite nam kako ste zavoljeli strip?

Da bi se zavoljelo strip, ta ljubav se morala razvijati u nesretnim devedesetima, kada je sve bilo u undergroundu i u fanzinima. Trebalo je vremena da pohvatamo konce i vidimo kamo je strip otišao, u devedesetima. Da vidimo te 'graphic novele', da upoznamo Moorea i Millera, pročitamo Mausa... Da vidimo da je strip odrastao, kao i mi.

Recenzije stripa došle su prirodno, godinama sam radio kao grafički urednik po novinama svih vrsta pa sam imao priliku objavljivati tekstove o stripu. U nekom manjem obimu, stvar se zadržala do danas. Postoje stripovi zbog kojih poželiš ljudima reći koliko su dobri.

Za razliku od sjajne Fibre i osnivača Marka Šunjića, koncentriranog na približavanje već kultnih djela hrvatskoj publici, Vaš izdavački rad usmjeren je na novo, pomaknuto, pomicanje granica. Jesu li to svjesni i 'žanrovski' odabiri ili je stvar upravo suprotna – djelovanje u limitima financijskih i društvenih ograničenja?

Fibra je najbolji izdavač stripa u regiji i Šunjić je odradio golem posao ne samo u objavljivanju kultnih djela, nego i, ne treba zaboraviti, domaćih autora (sjajni 'Ženski strip na Balkanu', 'Zlatka', 'Svebor i Plamena'...). Također, Fibra je i uspostavila standard za to kako treba izgledati strip-knjiga kod nas.

Što se tiče moje izdavačke kuće 2x2, riječ je o osobnom projektu objavljivanja knjiga za dušu.

Želim da te knjige imaju riječi i slike, da vizualnost u njima bude važna. I želim surađivati s domaćim autorima. U pitanju su ponajprije stripovi, ali i slikovnice, art bookovi, knjige ilustracija... Što god, samo da se gleda i čita. Da bude dobro, najbolje što može biti. I da očudi svijet na poseban način.

Otkrili ste mlade i talentirane autorice Saru Divjak, Sonju Gašperov, Ivanu Pipal, možemo li ih prozvati 'uzdanicama' naše suvremene scene? Inače, što se u tim sferama događa u posljednje vrijeme?

Autorice koje sam dosad objavio upoznao sam kroz Macanov magazin Q i na 24-satnom crtanju stripa koje organiziramo već četvrtu godinu u suradnji s ALU-om na Jabukovcu i prof. Ines Krasić. Svi radovi se mogu vidjeti na adresi www.24satnocrtanjestripa.com. Taj crtački maraton pokrenuo je Darko Macan. Također, te autorice Fibra je objavila u antologiji 'Ženski strip...', tako da i to ukazuje na svojevrstan fenomen s agilnim ženskim autoricama.

'Dermatillomania', Sara Divjak

Radi li se o uzdanicama, ne znam, vrijeme će pokazati jer autori/ce nisu jedini faktor na domaćoj sceni. Ali sam neobično ponosan što sam imao i imam priliku surađivati sa Sonjom Gašperov, Sarom Divjak, Ivanom Pipal i Irenom Jukić Pranjić, koje sam dosad objavio. Siguran sam da će 'Vučine' Sonje Gašperov postati kvalitetan i prepoznat strip-serijal u idućim godinama, kao i da će Ivana Pipal još jednom zasjati kao u 'Priči o teti Mandi'. Što se tiče Irene Jukić Pranjić, objavio sam 'Požudu', knjigu ilustracija koje su nastajale tijekom rada na animiranom filmu, a koji se nalazi na DVD-u priloženom uz knjigu. Takve igre s medijima pričanja me vesele. S Irenom će tih igara još biti, siguran sam.

'Požuda', Irena Jukić Pranjić

Što pripremate za objavljivanje u bliskoj budućnosti i kakvi su uvjeti u kojima djeluju male izdavačke kuće poput Vaše?

U tijeku su pripreme na 'Dnevniku' Sonje Gašperov, koji ćemo predstaviti na CRŠ-u i Mafestu ove godine. Riječ je o još jednim Vučinama, ali ovaj put kao dnevnički autoričini crteži.

Nakon toga nas očekuje strip-album Darka Macana, a najesen ćemo objaviti strip 'Fatherland' sjajne Nine Bunjevac, kanadske autorice srpskog porijekla. Riječ je o iznimnom autorskom ostvarenju koje je neobično potresno i bit će to pravi gurmanski zalogaj za domaće stripofile. Postoje i još neki materijali sjajne Ivane Pipal koje želim objaviti. Predstavit ćemo i izdavačku kuću na predstojećoj Noći knjige, uz glazbeni koncert, da ne gnjavimo ljude s velikim pričanjem. Imamo dovoljno slika koje pripovijedaju.

'Fatherland', Nina Bunjevac

Uvjeti za objavu knjiga nisu laki, ali ne želim trošiti prostor na kuknjavu i žalopojke. Znamo gdje živimo. Treba raditi i pokušavati biti bolji. Na dugi rok. Potrebno je vrijeme za stvaranje identiteta ovakve izdavačke kuće. Treba kvalitetno djelovati, procjenjujem, deset godina. Knjigu po knjigu, godinu za godinom, kontinuirano. Napade malodušnosti treba preživjeti.

Što mislite o hrvatskom pojmovniku u području stripa, treba li, primjerice, strogo uvoditi razliku između stripa, grafičkog romana ili čega još? Što je s pojmom 'crtani roman'?

Bilo bi puno bolje da mi u Hrvatskoj prvo napravimo roman u stripu (koji zadovoljava definiciju pravog romana u literaturi) pa onda vijećamo kako ćemo to zvati. Što se tiče izraza 'graphic novel', riječ je o prevoditeljskom previdu koji se nesretno uvriježio. 'Novel' na engleskom znači – roman. Dakle, 'graphic novel' nije grafička novela, već 'grafički roman' u doslovnom prijevodu. 'Crtani roman' zgodan je termin, ali što ako je strip – naslikan!? I sad tako možemo lamentirati unedogled, ali predlažem da pustimo jeziku da to sam praktično uredi, kroz upotrebu i vrijeme.

'Vučine: Nasljednik', Sonja Gašperov

Pratite li teoriju stripa?

Strip je mlad medij, teorija stripa je oskudna, pogotovo kod nas. No ono što mogu preporučiti je 'Kvadrat', časopis za teoriju stipa neumornog Vjeke Đaniša, kao i Strip Reviju, koja pristupa stripu na klasičniji način i okrenuta je povijesti, što je sjajno. Postoje dobri eseji na sajtu stripovi.com. Zatim, McCloudov 'Kako čitati strip' i 'Kako crtati strip', što je obavezna literatura. Zatim, mogu preporučiti tekstove Matka Vladanovića, kao i njegovu knjigu 'Izdevetane domaćice'. Tekstovi o stripu u 'Zarezu' toplo preporučujem.

Je li Vam poznato koliko je strip izravno utjecao na književnike ili bio izravno referiran u proznim djelima? Postoji, primjerice, roman 'Krazy Kat' Jaya Cantora. Je li takva vrsta prožimanja važna za medij stripa?

Možda je bolje pogledati koliko je strip utjecao na estetiku novih filmaša. Strip je nekada učio iz filmskog kadriranja, ali čini mi se da je taj proces danas okrenut u drugom smjeru, točnije, postao je dvosmjeran. A nije riječ samo o kadriranju. Radi se i o količini informacija koja putuje u priči. O videoigrama da ne govorim. Sve se ispreplelo. Recimo, najbolji strip koji sam čitao u posljednje vrijeme je – televizijska serija 'Breaking Bad'.

Navodno imate 'holistički' pristup savjetovanju početnika o stripovima koji bi ih mogli zainteresirati, tj. preporučujete 'idealne' stripove ovisno o čitateljskom senzibilitetu - skeniranom preko glazbe, književnosti…

Često me ljudi pitaju da im preporučim strip. A stripova stvarno ima – svakakvih. I pričom i crtežom, radi se o različitim svemirima. A onda tragovi u obliku omiljene glazbe ili filmova mogu pomoći da se izbor suzi na moguće prihvatljive 'stripovske svemire'. Naprosto, riječ je o proizvodima popularne kulture. Uz malo empatije, lako je shvatiti uzorke za nekoga.

'Priča o teti Mandi', Ivana Pipal

Kad biste morali odabrati, koje biste omiljene autore izdvojili?

Prvo bih izdvojio svoje autorice, one su meni najbolje. No kad njih pročitam, onda su tu Moore, Miller, Trondheim, Larcenet, Blain, Sfar, Ellis, Giraud/Moebius, Žeželj, Kordej...

Što, osim stripova, zauzima bitno mjesto u Vašem životu i interesima? Na koje ćete aktivnosti najradije potrošiti slobodno vrijeme?

Sve što radim, radim doma, i zbog toga se osjećam privilegirano. Imam jedan lijep obiteljski obrt. Tu su i te knjige, i djeca, i jedna iznimno pametna i strpljiva žena. Volim ono što radim, želim mogućnost za kreaciju i konstrukciju, destrukcije smo se, mislim, nagledali dovoljno.

Uskoro počinjete raditi i na novom projektu, glazbenom talk-showu.

Od jeseni bi na HRT-u trebao ići 'Šlep Šou', zabavnoglazbena razgovorna emisija u kojoj ću ugostiti meni drage i zanimljive glazbenike. Razgovor i glazba, uz humor i jedan šarmantni crveni kombi – nadam se da ćemo zabaviti ljude. Glazba je, uz stripove, moja velika ljubav. Izuzetno me cijela stvar veseli.

Što mislite, vidite li se u budućnosti i u nekoj emisiji o stripovima?

Znaš što, ide me u zadnje vrijeme, strah me poželjeti. Radije ostanimo u prezentu.