Knjiga 'This Will End in Tears: The Miserabilist Guide to Music' Adama Brenta Houghtalinga, u izdanju Harper Collinsa, istražuje kako i zašto nastaju tužne pjesme, kakve melodije potiču melankoliju, te detaljno analizira muzičke numere Johnnyja Casha, Joni Mitchell, Morrisseya i mnogih drugih umjetnika koji su vam natjerali suze na oči
Leonard Cohen, Radiohead, Joy Division, Frank Sinatra, The Cure, to su samo neki od izvođača na listi 100 najtužnijih pjesama svih vremena, koju je za kraj svoje knjige 'This Will End in Tears' sastavio publicist Adam Brent Houghtaling. On se odlučio pozabaviti univerzalnom temom – tužnim pjesmama uz koje oplakujemo kraj ljubavne veze, gubitak bliske osobe, usamljenost i razne frustracije ili tek melankoliju koju osjećamo. Pop-pjesme su postale i soundtrack tuge čovječanstva, pa mnogi ljudi imaju događaje koje povezuju s određenom pjesmom.
Houghtaling analizira melodije, stihove, kontekst i izvođače tužnih pjesama koje su u nekom trenutku, ili zauvijek, fascinirale velik broj ljudi, te piše i o klasičnim skladateljima Sibeliusu i Ligetiju. Ipak, najviše pažnje dobiva dvadeseto stoljeće i njegova popularna muzika, od legendarne Billie Holiday do hipstera iz The National. Autor opisuje i psihologiju tuge, te grupira pristup pjesmama po različitim vrstama tuge, pa se jedno poglavlje zove 'Oh, the Humanity! Disasters and Depressions'. U njemu se obrađuju političke tužbalice, poput 'Strange Fruit'
Ova obimna knjiga od 400 stranica, puna zanimljivih detalja i informacija, dobila je odlične kritike u Americi, ponajviše zbog svoje ambicije da pronađe zajedničku nit melankolije kod svih spomenutih glazbenika i njihovih tužnih pjesmama. Ukratko, savršena knjiga za sve one koji su ikada pustili suzu uz odgovarajuće depresivan soundtrack.
