Već i letimičan pogled na prošlogodišnju produkciju, naime i prije no što su pristigle sve knjige koje će biti prijavljene na natječaj, pokazuje kako je roman u nas još uvijek u modi. Štoviše, pojavio se niz novih, mladih autora (vrijedi istaknuti: osobito autorica), a ni već dokazani romanopisci ne posustaju, neki u stalnom ritmu jednog romana na godinu, drugi odgovarajući na izazov teme. Možda će nas svježinom i ambicijom ugodno iznenaditi neki od debitanata, a možda ćemo više uživati u zanatskoj vještini uglednog autora. Hoćemo li otkriti da je tzv. stvarnosna proza napokon ustuknula pred nekim novim ili već iskušanim formama? Hoće li nas očarati pomno razrađena fabula ili će nas prije zaintrigirati intelektualna potka? Hoće li na kraju prevagnuti stilska preciznost pisma, vjerojatnost motivacije likova ili pak emocionalni naboj teksta? Tko zna. Izvjesno je jedino da ćemo tražiti užitak u čitanju.

Kao i prošle godine, nastojat ćemo izbjegavati razne zamke i ne nasjesti kako brzopoteznim leksičkim i strukturnim rješenjima, tako ni jeftinoj privlačnosti prepoznavanja poželjnih svjetonazora ili zloupotrebi aktualnih tematskih atrakcija. Najvažniji će nam kriterij i opet biti književna kvaliteta: dakle, stvarna originalnost u oblikovanju romana, koja zahtijeva i samosvojnu svježinu izraza i otpornost na trošenje u sadašnjim i budućim čitanjima. Premda to zvuči opće poznato, odveć apstraktno, čak i proizvoljno, kad se nađete oči u oči s tekstom, mjerila po kojima nešto jest, odnosno nije dobar roman nužno prestaju biti rastezljiva i fluidna. Čitajući, svaka čitateljica i svaki čitatelj jednostavno moraju za sebe odlučiti drže li u rukama svezak vrijedan sustavne pažnje ili tek površni uradak. Žiri koji dodjeljuje književnu nagradu samo je poseban slučaj načela o nužnosti čitateljskog određenja spram teksta, a smisao takvih izbora proizlazi upravo iz činjenice da se roman uvijek nalazi u rukama ljudskog bića, a ne stroja za mjerenje specifične težine književnog djela.

Stoga, kad nam organizator nagrade tportal uruči svu tu gomilu romana, valja nam ozbiljno prionuti na posao, imajući stalno na umu trud ljudi koji su imali hrabrosti ponuditi svoje rukopise, ali i izdavača koji su ih odlučili tiskali u (kao i uvijek) dobroj knjizi nesklonim vremenima.