Inspiracija za knjigu potekla je iz priče objavljene u Richardsovoj autobiografiji "Život" (Life, 2010.) u kojoj opisuje kako ga je njegov djed Theodore Augustus Dupree (pod imenom "Gus" u naslovu), koji je svirao u jazz bendu, potaknuo da se počne baviti glazbom.

"Upravo sam po peti put u životu postao djed, stoga znam o čemu pričam", kazao je Richards u izjavi. "Veza između unučadi i baka i djedova je jedinstvena te ju treba cijeniti, a ovo je priča o tim magičnim trenucima. Možda ću i ja biti tako veliki djed kao što je Gus bio meni", kazao je Richards.

Na knjizi je Richards surađivao sa svojom kćeri, umjetnicom Theodorom Richards. Theodora, koja je dobila svoje ime po djedu, ilustrirala je knjigu, a u njoj su uključene i fotografije iz Richardsove obiteljske kolekcije.

Kći Theodora istaknula je da ju je ovaj projekt učinio jako sretnom jer je na taj način mogla saznati više o obiteljskoj povijesti.

"Kada sam saznala da žele da budem dio projekta, instinkt mi je odmah rekao da pristanem na to, i sretna sam to učinila. Mogućnost da istražim odnos svog tate s njegovim djedom bio je dar sam za sebe", rekla je.

Radi se o prvoj knjizi ove 28-godišnjakinje koja je studirala umjetnost na njujorškoj "Academy of Art" i "School of Visual Arts"

Inspiraciju za slike za knjigu dobila je putujući u očev rodni dom u Dartfordu gdje je gledajući albume našla fotografije svog oca kao djeteta.

Keith se još u razgovoru za Rolling Stone 2010. prisjetio vlastitog povratka u Dartford. Putovanje je opisao riječima "to je gotovo da gledate nekog drugog".

"Počinjete se sjećati malih stvari, poput mirisa plinske lampe ili toga kako baka govori djedu: Napravi malome jaja i pommes frites", rekao je Richards.