'Cesta pripadanja - The Road To Belonging' dio je projekta 'Nevidljivo pripadanje - Invisible Belonging', odnosno zagrebačkog dijela međunarodnog umjetničkog laboratorija ACTOPOLIS, a istraživač i dizajner usmjeren na urbani prostor Nikola Bojić ovoga puta skreće pažnju na neizgrađeno stambeno naselje Podbrežje, projekt pokrenut 2009. godine.

Inačica zagrebačke POS četvrti Jelkovec trebala je postati novi dom više od 1.800 mladih zagrebačkih obitelji. Od planiranih jedanaest osmerokatnica, kulturnog centra, škole, vrtića te svih pratećih infrastruktura izgrađeni su jedino parkiralište i kilometarska pristupna cesta.

Cesta kao granica između dviju različnih ideja pripadanja

'Nakon sedam godina, okolno je raslinje pretvorilo cestu u fragment disfunkcionalne urbane infrastrukture. Cesta je postala simbol pripadanja koje se nikada nije ostvarilo, neizgrađeno pripadanje', konstatirao je Nikola Bojić.

S druge strane ceste nalazi se pak primjer pripadanja koje iščezava, autohtono malo naselje s petnaestak kuća od kojih su neke stare stotinu godina. Pedesetak stanovnika suočeno je s neizvjesnom budućnosti između obećanja o grandioznoj urbanoj viziji i surove realnosti koja je demantira.

'Stanovnici i dalje žive u svojim kućama, no svakodnevica ih suočava s nepreglednom betonskom površinom koja ih podsjeća na sutrašnjicu koje nisu dijelom. Na marginama urbane vidljivosti, njihov osjećaj pripadanja blijedi. Vrijeme koje (ne) dolazi simbolizira upravo nedovršena, kilometarska cesta', naglasio je Bojić.

A na samom kraju tog maratonskog asfaltnog projekta, preciznije na mjestu nekadašnjeg voćnjaka sa šezdesetak stabala koji je zbog potrebe građevinskog pothvata uklonjen, izgrađen je kružni tok. 'Više od 30 stabala oraha nestalo je u jednom danu', objašnjava Josip Smogar, najstariji stanar Podbrežja koji se u četvrt doselio 1949. godine.

Namjera 'Ceste pripadanja', kako je objasnio autor projekta, upravo je evociranje sjećanja na taj voćnjak sadnjom stabla oraha u samom centru kružnog toka.

'Tik uz drvo bit će postavljen i projektor svjetla usmjeren ravno prema nebu. Na otvaranjuće  sudionici i posjetitelji moći napisati poruku za mlado drvo oraha. Putem jednostavne aplikacije njihove poruke pretvorit će se u svjetlosni Morseov kod, kombinaciju točaka i crta. Konačni rezultat su jedinstvene svjetlosne poruke lokalne zajednice poslane iz kružnog toka u mirni nebeski svod', najavio je Bojić.

Također 'Cesta pripadanja' temelji se i na DIWO (Do it with Others) pristupu koji angažira lokalnu zajednicu u izgradnji drvenih struktura manjeg mjerila koje bi trebale premostiti cestu i spojiti svakodnevni životni prostor s kružnim tokom. Kružni tok pri tom postaje nova zelena točka vidljivosti, osvojeni djelić javnog prostora u moru betona.

Otvaranje urbane umjetničke intervencije 'Cesta pripadanja' održat će se u subotu, 4. lipnja na lokaciji Podbrežje (Radmanovačka ulica 10, kružni tok) s početkom u 21 sat.

Zagrebački projekt 'Nevidljivo pripadanje - Invisible belonging' otvorio je u travnju Saša Šimpraga radom 'Povezivanje', uslijedila je istraživačko-radionička faza projekta 'Zajednice skrbi' umjetnice Selme Banich, a nakon 'Ceste pripadanja' Nikole Bojića iščekuju se radovi Lightune.G (Bojan Gagić, Miodrag Gladović), Tonke Maleković u Galeriji SC te završnu intervenciju Selme Banich u zagrebačkoj Folki. Kustosica projekta je arhitektica Ana Dana Beroš.