Godinu i pol nakon vrlo dobrog nastupa u zagrebačkom klubu Hard Place, Nashville Pussy, omiljeni bend pokojnog Lemmyja, lidera Motorheada, na istom je mjestu osvanuo 7. studenog 2017.

Nashville Pussy nastupili su u sklopu europske turneje, a imao sam ih sreće gledati u klubu Glazart u Parizu. Ondje su još 2003. snimili nastup i realizirali DVD 'Keep on F*ckin' in Paris!' te su pokazali svoje pismo namjere – žele zvučati poput Motorheada i AC/DC (fantastična gitaristica Ruyter Suys koristi gitaru SG, kao i Angus Young, što se itekako osjeti u zvuku benda) i to uz naglašeni endorfin.

To im je itekako uspjelo: očekivano, koncert je bio navlas isti kao i nastup prije dva tjedna u Parizu, no za razliku od nastupa 2. lipnja 2015. u Hard Placeu, ovaj je koncert bio kraći i fokusiraniji. Bez ijednog rifa viška, trominutna rafalna paljba iz ženskih prstiju basistice i gitaristice, uz lemmyjevski vokal lidera benda Blainea Cartwrighta, konstantno je dizala raspoloženje oko tristotinjak posjetitelja. Uglavnom vremešni ljubitelji rock'n'rolla u drugoj polovici života uživali su u besprijekornom nastupu benda čiji potencijali dosežu mnogo više od nominacije za Grammy koju su svojedobno dobili.

Da je tomu tako, dokazale su pjesme u jedinom bisu, osobito posljednje dvije, hitovi 'Why, Why, Why' i 'Go, Motherfucker, go'. Inicijalni dio koncerta trajao je 70 minuta, a bis još deset minuta, što je, ukupno uzevši, ipak pola sata manje nego svirka prije godinu i pol. No pita li se posjetitelje koji nisu fanovi Nashville Pussy, recentni nastup bio je bolji, zaokruženiji i snažniji. Odnosno, kraći, ali slađi.

Bend u međuvremenu nije snimio ništa kako bi proširio repertoar, no glazbena međuigra svih članova itekako je utjecala na pozitivan dojam nakon završetka. Jednostavno, oni vole svirati rock'n'roll i očito im nije bitno na koji način će ih publika prihvatiti.

No zato bez problema nakon koncerta silaze među publiku i razgovaraju s njom.

Ruyter Suys rekla mi je kako joj se Hrvatska dopada jer ima nekoliko zanimljivih second handova s rabljenim vinilima, u kojima može naći ono što u Americi već odavno ne postoji, čak ni na buvljacima. Također, voli šoping po antikvarnicama, a istakla je kako joj se iz Hrvatske dopadaju Majke.

Četveročlani bend je bez sumnje oduševio sve nazočne i da je svirao još sat vremena, sigurno ne bi bilo nezanimljivo. No i ovaj koncertni set pokazao je kako su posrijedi izvanserijski instrumentalisti kojima scenske dosjetke poput ispijanja piva iz šešira ili lažiranog lokanja Jacka Danielsa iz boce služe samo kao scenski trikovi koji bi trebali namamiti publiku na njihove poletne, ponekad i razorne pjesme kojima se dokazuju kao jedan od ponajboljih svjetskih klupskih bendova.