Taj je događaj vjenčanje mlade Elisabeth koja, deset godina kasnije, želeći saznati može li se sreća nekako zadržati, ovjekovječiti ili fiksirati, odluči do posljednjeg detalja ponoviti svadbenu svečanost.

Budući da sreća u njezinim očima nije fleksibilna, isti bi gosti u istoj odjeći na istome mjestu trebali voditi iste razgovore, iz čega bi trebala proizaći i jednaka sreća.

Rekonstruirajući događaj iz prošlosti posežući za modelom 'kazališta u kazalištu', koje tako postaje 'stvarnost u stvarnosti', 'Komet' se poigrava s optimizmom pamćenja, miješajući radost i tugu, prošlost i sadašnjost, zbiljsko i izmišljeno.

Pokušaj da se vrijeme vrati deset godina unatrag rezultira, međutim, smiješnim i apsurdnim komplikacijama: onomad sedmogodišnja Isabel svoju haljinicu sad može nositi još samo kao top, iz ponavljanja ranijih bračnih razmirica nastaju nove koje ne odgovaraju zamišljenom scenariju, novi se partneri pokazuju nespremnima za rekonstrukciju doživljenoga.

Nakon početne euforije, svečari odustaju od eksperimenta, sve se više prepuštaju piću i, postajući sve opuštenijima, kreću u potragu za onime što bi možda moglo predstavljati njihovu vlastitu sreću, a sve se želje izvikuju u smjeru kometa, koji je 'divovski, gotovo opasan'. Uz Elisabeth, 'tragičnu heroinu svakodnevice čiji namješteni osmjeh redovito završava u bespomoćnoj grimasi', tu su i pisac koji nikada nije pisao, sterilni liječnik koji ipak može podariti novi život, muškarac s onoga svijeta i mlada djevojka: nebom prolazi komet, svi mu upućuju želje.

'Ispod duhovitosti i prividne lakoće bivanja zajednički je vapaj za srećom, a dramski postupak kojim ga del Corte rastvara pruža velike mogućnosti glumcu da višeslojno oblikuje svoj lik i suigru s partnerima i gledateljima', stoji u najavi.

Tekst je prema materijalima Fischer Verlaga za Gavellu preveo i priredio Dubravko Torjanac, koji u najavi ističe kako je riječ o problemskome komadu vedre površine, 'slapstick komediji ali čehovljanskog tipa, i nekoj vrsti 'labuđeg pjeva' o ljubavi, seksu i izdaji, o životu, starenju i smrti, o izjalovljenim i uspjelim konceptima života, a sve začinjeno pripadnim samoobmanama'.

'Kazalište s onu stranu moderne mozgovne akrobatike, jezično i dramaturški zgusnuto između banalnog i cerebralnog, tihe tragičnosti i glasne komike, čežnje i zanosa. Refleksija o hibridnosti čovjekove želje da sâm ispiše stranice vlastitog života, kao da je riječ o podesivom kazališnom komadu, uz nadu da se pri tom ipak može ostati 'autentičan'. Dionizijska svečanost na vrelih 37 stupnjeva, u seoskom krajoliku koji izdaleka podsjeća na rajski vrt, a sve je u stvari igrokaz s plesanjem pod jelenjim rogovima, s bakhantkinjama i satirskim frulama', ocjenjuje Torjanac.

Elisabeth glumi Nataša Janjić, njezinog zaručnika Arthura, transplatacijskog kirurga Amar Bukvić, Antonija Stanišić Šperanda je Vera, Elisabethina sestra, a Živko Anočić Nick, Verin životni suputnik s bebom na trbuhu.

Tu su i Anna, filmska glumica (Nela Kocsis), Greta, kazališna glumica (Bojana Gregorić Vejzović), Isabel, Gretina kći (Anja Đurinović), Nane, poduzetnica (Ksenija Pajić), Gregor, vratio se iz Bangladeša (Franjo Dijak), Dagmar, voditeljica staračkog doma i Gregorova prijateljica (Ivana Roščić i Lothar, koji je umro sa 64 godine (Đorđe Kukuljica).

Dramaturginja je Marijana Fumić, scenograf Ivo Knezović, kostimografkinja Mirjana Zagorec, autor glazbe Christian Kanazir, a oblikovatelj svjetla Zdravko Stolnik.

Justine del Corte (1966.) njemačka je dramatičarka, scenaristica, kazališna i filmska glumica i redateljica. Do danas je snimila tridesetak filmova i televizijskih serija, te je napisala šest kazališnih komada i radio-igrara. 'Komet' je praizveden 2012. u Akademietheateru u Beču.