Ako neki suvremeni filmski autor zaslužuje titulu enfant terriblea, onda je to bez sumnje Lars von Trier, režiser 'Dogvillea', 'Lomeći valove', 'Antikrista', 'Nimfomanke', 'Idiota', 'Europe', 'Melankolije' itd. Von Trier je jedan od najpoznatijih režisera koji trenutačno rade na svijetu, dobitnik Zlatne palme u Cannesu, iz kojega je u skandalu vlastitog stvaranja izgnan 2011., kada se šalio na račun nacista i Hitlera.

Ovaj Danac u filmovima je često obrađivao svoje fragilno psihičko stanje otkrivajući se kao mučena duša koju razara depresija, a o tome nije šutio ni u razgovorima za medije. Ali otkako se izblamirao u Cannesu, Von Trier se povukao iz javnosti te je tek nakon četiri godine dao svoje prve intervjue, među njima i onaj za britanski Guardian, u kojemu započinje odgovarati pričom o grupi podrške za alkoholičare koju redovito posjećuje.

'Išao sam na sastanke Anonimnih alkoholičara skoro svaki dan nekih šest mjeseci. Postali smo kao obitelj koja se međusobno podržava u tome da ostanemo trijezni. Koristio sam svu svoju energiju kako bih ostao trijezan, ali sada moram pomalo popiti da bih mogao raditi. Snimanje filma težak je posao i onda čovjek popije malo više', objasnio je Von Trier svoj odnos s alkoholom te dodao da ga koristi kako bi se izliječio od osjećaja tjeskobe. Upitan oko čega osjeća tjeskobu, Von Trier kaže da ju je imao od djetinjstva, a onda u svojem standardno provokativnom stilu konstatira: 'Ako ste umjetnik i ako ste pijani, bit ćete više kreativni.'

Von Trier otkriva kako se bavi meditacijom, ali i pije lijekove kako bi se mogao nositi sa svojim psihičkim problemima te da mu je potrebna psihijatrijska pomoć da bi funkcionirao. Prisjetio se i snimanja 'Dancer in the Dark' s Björk, tijekom kojega je 'stalno plakao, a ona je htjela pobjeći', pa ju je morao nagovarati da ne odustane od snimanja. 'Ona je jedna od najboljih glumica s kojom sam radio', zaključuje Von Trier.

Svoje filmove opisuje kao 'različite od onoga što ljudi žele gledati, što je dobro', a osvrće se i na političku situaciju u Danskoj: 'Ovdje ima dosta ekstremno desničarski nastrojenih ljudi čiji je cilj provocirati i ponižavati muslimane. Politička situacija drugačija je nego u Francuskoj s obzirom na to da je ondje napadnut Charlie Hebdo koji je ljevičarski list.'

Važnost seksa u svojim filmovima Von Trier objašnjava tvrdnjom da on priču čini stvarnom, ali se i šali da je 'porijeklom iz obitelji nudista'. U 'Nimfomanki' je 'seks učinjen što realnijim koristeći porno dublove i vizualne efekte', a za snimanje se pripremao čitajući Dostojevskog. Sada Von Trier, ako mu je vjerovati, čita 'Anu Karenjinu' Lava Tolstoja, a među favorite još ubraja Joycea i Prousta. 'Neke od stvari koje pisci koriste u knjigama uspio sam prevesti na film', smatra Von Trier.

Von Trier ne može zamisliti svoj film u kojemu bi glavni lik bio muškarac, jer je 'bliži svojoj femininoj strani', a i veliki je fan Carla Dreyera koji je 'u svim svojim filmovima imao ženske glavne likove'.

Korištenje Wagnerove muzike u novijim filmovima pripisuje utjecaju Kubricka te svojem neuspjelom pokušaju da 'Prsten Nibelunga' postavi u Bayreuthu na kazališnoj sceni: 'Trebao sam režirati 'Prsten' prije nekih 15 godina i radio sam na tome oko dvije godine. Ali obitelj Wagner se stalno nešto svađala, a čuo sam od ljudi da su imali običaj privući režisere tako što isprva pristanu na sve pa kasnije kažu da to ipak ne može. Razgovarao sam s njima i postalo je jasno da stvari neće funkcionirati. Već godinama bih htio režirati 'Prsten Nibelunga' u Bayreuthu, ali nije uspjelo. I dalje mi je to kreativno iskušenje.'