'Ja ne mislim da književnost ima terapeutski učinak, bar to nije ono što ja tražim u njoj. Za mene je pisanje uvijek otkrivanje nečega što mi je dotad bilo nepoznato. Dakle, istraživanje a ne terapija, a na tom putu pojavljuju se stalno razni demoni. I sama sam jedan demon, ali i demoni su različiti', rekla je Mani Gotovac najavljujući svoj novi roman.

Roman 'Rastanci' njezina je deveta knjiga, upravo objavljena u izdanju VBZ-a, najavljena kao potresna i beskompromisna priča o cjeloživotnoj ljubavi, koja se bavi najkompleksnijim i najsuptilnijim vezama među ljudima, koje nikad do kraja ne razumijemo ali zbog kojih živimo. Svečana promocija romana bit će 17. listopada navečer u baru Botaničar u Zagrebu.

'To je knjiga o rastancima u jednoj epohi na sve moguće načine', rekla je Gotovac. 'Ne rastaju se samo muškarac i žena, rastajemo se u romanu i od onog što je Venecija stoljećima bila, za što je kriva turistička najezda koja je potpuno uništila taj grad; Gotovina prestaje biti heroj kojeg je izabrao narod i postaje heroj odbačen od politike; pokazuje se kako smo se rastali od Jadran filma koji je bio europski Hollywood, a sad je prazno dvorište s kantama i krepanim mačkama', dodala je.

Ta slika pokazuje u što se, u vrlo kratkom vremenu, pretvorilo naše društvo, a ti detalji su, kako je naglasila, namjerno stavljeni u drugi plan, u zagradu. 'U knjizi pišem o jednom vremenu kad je posvuda titrala umjetnost, bili smo puno optimističniji nego danas, to je ono što sam željela opisati. Dakle, moja namjera nije bila pisati samo o ljubavi, nego i preko ljubavi, ali i preko cijelog niza stvari pokazati što se događa. Tu su opisane različite vrste rastanaka i mi se pitamo – pa, dobro, zašto. Zašto smo se od svega toga rastali, to je moje pitanje', pojasnila je autorica.

Životna ljubavna priča 'Rastanaka' obuhvaća vremenski raspon od 1974. do 2018. godine, a njezini su glavni protagonisti Luz i Luv koji, kako je istaknula Gotovac, 'u knjizi nisu postavljeni kao osobe od formata'. 'Ona je prosječna novinarka a on prosječan slikar. A opet sam htjela prikazati da su osobe vrijedne pisanja, da su stvorili jedan kompleksan i zanimljiv svijet. Htjela bih da čitateljima budu zanimljivi. Htjela bih da ih progone kao što oni progone jedno drugo. Oni i njihovi problemi su meni vrlo bliski i ne mogu reći da sam ih se ovom knjigom riješila', rekla je Gotovac.

Jedna od namjera 'Rastanaka' je i ta da pokaže 'da su zagrade u životu ono što nas određuje; nešto što je na sporednom mjestu na kraju postaje najvažnije'. 'I mi se pitamo zašto smo napravili te gluposti i uništili naše živote. Luz i Luv su napravili gomilu gluposti kojima su uništili svoje živote', pojasnila je.

Kritičarka, dramaturginja i teatrologinja Mani Gotovac rođena je u Splitu 1939. godine. Diplomirala je komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je prva intendantica u povijesti hrvatskog kazališta (HNK Split i HNK Rijeka). Objavila je dvije knjige teatroloških eseja, 'Tako prolazi Glorija' (1984.) i 'Dubrovačke mišolovke' (1986.), autobiografske romane 'Fališ mi. Prva knjiga: zima/proljeće' (2010.), 'Fališ mi. Druga knjiga: jesen/ljeto' (2011.), 'Fališ mi: u proljeću, u jeseni, u ljetu, u zimi' (2013. novo nadopunjeno izdanje), knjigu zapisa iz života i kazališta 'Ma koji život, ma koji teatar' (2014.), te romane 'Snebivaš me' (2015.) i 'Ćutim te' (2017.).

Mani Gotovac u svoju prozu uvijek unosi dosta od svojeg bogatog životnog iskustva, zahvaćajući široko i duboko u društveno tkivo vremena koje opisuje. Tako i u 'Rastancima' nastupaju brojne velike figure naše kulturne scene od sredine sedamdesetih do danas. Autorica ističe kako je pogon njezine najnovije knjige – izmišljanje, 'od najsitnijih banalnosti do najkrupnijih stvari', a knjigu i otvara napomenom kako su događaji u njoj izmišljeni, iako imena i prezimena 'ponekad stižu iz zbilje'.

'Puno je izmišljanja čak i kad pišem o stvarnim osobama, recimo kad pišem o Igoru i Slavici Mandić, oni su mi važni u romanu, to su stvarni ljudi, ali ni o kome nisam izmislila toliko stvari kao o njima, od one večere nadalje', pojasnila je. Večera u stanu na petom katu bez lifta u zgradi na zagrebačkom Zrinjevcu jedna je od prvih scena romana.

Autorica ističe kako nije htjela da u knjizi nema stvarnih života uz koje je živjela jer joj se činilo da bi tada 'izgubila tlo pod nogama'. 'O tim sam ljudima razmišljala, poticali su me na razna pitanja, ali to je bilo samo polazište za konstruiranje romana. U mom slučaju tu se ne igra na komercijalizam. Meni je to bilo naprosto potrebno da napišem ovu knjigu. Da 'Rastanci' nisu vezani uz te brojne likove koji se u knjizi pojavljuju, ja bih se osjećala kao u zrakopraznom prostoru', pojasnila je.

Knjigu je posvetila Seneki, svojem drugom suprugu Željku Senečiću, istaknutom filmskom scenografu, slikaru, piscu i redatelju koji je umro početkom 2018. Sve su knjige Mani Gotovac pogonjene emocijama, a ljubav njezina vječna opsesija. Suočavanje s plejadom emocija u ljubavi i odnosima s voljenim ljudima tema je koja se provlači na ovaj ili onaj način kroz sve njene knjige. Iz sadašnje životne perspektive, kao nešto što ju je najviše obilježilo, kako u životnom, tako i u profesionalnom smislu, Mani Gotovac, na pragu 80. godine života, ponovo izdvaja – upravo ljubav.

'Ljubav. Stanje ljubavi. Pritom, ova je knjiga sve osim ljubića. To je knjiga o mučenju dvoje ljudi, može li to biti ljubić? To je knjiga o jednom odnosu koji određuje cijeli život. Mnogo je ljudi koji nisu u stanju voljeti, koji ne prepoznaju boje ljubavi, koji su slijepi za to. Mislim da su to najnesretniji ljudi na svijetu. To su prazni ljudi kojima se zapravo nikad ništa nije dogodilo. Njima se zapravo ništa i ne može dogoditi', rekla je.

I njezin književni alter ego već na samom početku 'Rastanaka' jasno govori da joj je ljubav najvažnija. Zbog ljubavi, zaboravila je živjeti. Gledajući unatrag, bi li voljela da je u svojem životu nešto 'odigrala' drugačije?

'Da sam odigrala drugačije, možda bih voljela da sam ih odigrala ovako. Kada bih to znala, ne bih pisala. Bilo je i tragičnih stvari, ali ni za čim ne žalim. Točno je da je ova knjiga jako osobna, ali nijedna moja knjiga nije bila ovako udaljena od mene kao ova', rekla je Gotovac.

Na kraju, sve je prolazno. To literarno podvlačenje crte kod Mani Gotovac, međutim, ne prolazi bez doze optimizma. Je li to doista optimizam, ili demonstracija prkosa i borbenosti neuništiva duha? Tko je za Mani Gotovac – Mani Gotovac?

'Ja ne znam tko je Mani Gotovac. Kad bih to znala, ne bi me uopće zanimala. I danas sam, međutim, znatiželjna kad razmišljam o njenim postupcima, demonima, aferama; i danas mi je zanimljivo zašto ovako a ne onako; i danas mi je zanimljivo istraživati njene postupke. Kad bi mi sve bilo jasno, ne bih ni pisala', zaključila je.