Kad je ZAMP, sa svojim iskustvom naplate autorskih prava muzičara, preuzeo brigu o istome za pisce, prevoditelje i ilustratore, autorima je laknulo jer napokon očekuju lakše utjerivanje naknada na koje imaju pravo ovisno o broju posudbi u javnim knjižnicama. No taj posao neće biti nimalo lagan jer sustav godinama zapinje već na prvom koraku, prikupljanju osnovnih podataka, a na redu su isplate tek za 2015.
Početkom veljače domaći pisci, prevoditelji i ilustratori čije se knjige posuđuju u hrvatskim knjižnicama dobit će honorar za to. U pitanju je naknada za javnu posudbu uvedena 2013. Priča koja je na prvu zvučala kao opipljivo priznanje autorima izrasla je u kompliciranu sagu koja traje već nekoliko godina. Gotovo na svakom koraku sustav je škripio - od toga da su u startu neujednačeno prikupljani podaci pa je bilo nezadovoljnih isplatama do toga tko ih zastupa. Ulazak ZAMP-a u igru stoga daje nadu da će se uvesti red.
Tko zastupa autore
Glavna savjetnica ministrice kulture Dubravka Đurić Nemec pojasnila nam je da je pravo na naknadu individualno, no da autor to pravo treba ostvariti preko društva za ostvarivanje kolektivnog prava, a u ovom slučaju to je Društvo hrvatskih književnika. To društvo može biti bilo koje drugo, a preduvjet je da ima dopusnicu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, koju dobiva na temelju broja punomoći koje je prikupio. U ovom slučaju DHK je prikupio najviše punomoći i od 2009. nositelj je kolektivnih prava autora. S obzirom na to da DHK nema potrebnu infrastrukturu za obavljanje tog posla, kao vanjskog suradnika angažirali su najprije Udrugu za zaštitu prava nakladnika ZANA, na čelu sa Sanjom Vučković, no poslove je nedavno - u listopadu 2017. - od ZANA-e preuzela Služba zaštite autorskih muzičkih prava (ZAMP). ZANA, prema objašnjenju tajnice DHK Ružice Cindori, 'nije imala dostatne kapacitete'.
Uloga Ministarstva kulture u ovoj priči je 'tek' financijska jer knjižnice nemaju novca za isplatu naknada. Kako nam je pojasnila Dubravka Đurić Nemec, koja godinama prati ovaj proces, Ministarstvo je svojevoljno odlučilo preuzeti to financiranje po modelu fiksne sume prema ugovoru na godinu dana, odnosno fiksnih dva milijuna kuna, koliko su krajem prošle godine isplatili na račun DHK. Đurić Nemec kaže nam da su izvještaji o utrošenom novcu koje su dosad dobili od DHK bili uredni.
Dobili samo neki
Prema Ružici Cindori, Ministarstvo je uplatilo ugovorenih dva milijuna kuna za 2013., a za 2014. nije, već samo iznos koji im je, uz sredstva preostala iz 2013., bio potreban za isplatu naknada. U prvoj, 2013., 800 autora je ostvarilo pravo na naknadu, a od toga su piscima otišle 834 tisuće, prevoditeljima 190 tisuća te ilustratorima 539 tisuća.
Glavni direktor ZAMP-a Nenad Marčec tportalu je potvrdio da je za 2013. i 2014. naknade dobio samo manji dio autora za koje je DHK imao podatke i brojeve računa.
Izvan zakona
Kao minimalni iznos naknade koji se isplaćuje autoru određeno je sto kuna, a kao maksimalni 40 tisuća. Sve ono što je ispod i iznad toga dosad se uplaćivalo u tzv. Fond za poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva. Prema tajnici Društva hrvatskih književnika Ružici Cindori, sredstva Fonda nisu se utrošila, a o raspodjeli odlučuje njegov odbor koji ne čini samo DHK, već i predstavnici drugih strukovnih udruga koje u svom članstvu imaju nositelje prava na naknadu za javnu posudbu. Nakon obračuna naknada za 2013. i 2014. sredstva koja su izdvojena za Fond, kao i neisplaćene naknade za te godine, DHK nema na računu, već ih Ministarstvo kulture treba naknadno isplatiti, objasnila je Cindori.
Problem s tim fondom je pak druge prirode. Naime, prema Zakonu o autorskim pravima, svi imaju pravo na svoje naknade, pa makar se radilo o 50 lipa.
'S obzirom na prošlogodišnje izmjene Zakona o autorskom pravu, svakako se očekuju i promjene pravilnika, a to se odnosi prije svega na to da se sredstva manja od 100 i veća od 40 tisuća kuna više neće izdvajati u njega. Treba odlučiti hoće li Fond ubuduće uopće postojati', kaže Ružica Cindori.
Na pitanje zašto dolazi do kašnjenja isplata krajnjim korisnicima, piscima i ostalim autorima, Dubravka Đurić Nemec kaže nam da je tome razlog velik posao prikupljanja podataka.
Podsjeća i na to da nisu svi autori još dali punomoć DHK-u te da imaju pravo tražiti svoje nadoknade u roku od pet godina. ‘Ako autor za 2013. nije dao punomoć, ima pravo to tražiti i dobit će novac’, rekla je i dodala da davanje punomoći DHK-u ne implicira i neku drugu vezu s tim društvom ili članstvo, što su neki pisci problematizirali prijašnjih godina.
'Odokativno' rješenje za stare dugove
Iako se pravo javne posudbe uvelo 2013., Državni zavod za intelektualno vlasništvo 2015. je odredio kao prvu godinu čiji podaci o posudbama u knjižnicama 'u najvećoj mjeri' odgovaraju stvarnom stanju. Autorima kojima se posudbe nisu registrirale 2013. i 2014. stoga će platiti naknadno, ali na osnovi podataka iz 2015. Pojedinim se piscima, poput Eduarda Prangera, koji je o tome pisao u grupi na Facebooku, to čini 'odokativnim', time i nepoštenim rješenjem. ZAMP, kao novi igrač zadužen za isplatu naknada, preuzeo je popis autora kojima se trebaju isplatiti naknade zaostale iz 2013. i 2014., a onima koji se osjećaju zakinutima u tom periodu preporučuje da im, uz potpisanu punomoć, dostave i pojedinačnu osobnu zamolbu za revizijom postupka za sporne prve dvije godine.
HaNa: Sustav koji nije dao rezultat
Za prikupljanje podatka, po mnogima najproblematičniji dio ovog procesa, zadužena je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Nju je Ministarstvo kulture još 2008. zadužilo da izradi, uvede, održava i razvija sustav praćenja javne posudbe u knjižnicama, danas poznat kao HaNa (sustav Hrvatske autorske naknade).
Prema voditeljici radne skupine HaNa-e Dunji Mariji Gabriel, podaci se prikupljaju iz 20 županijskih narodnih knjižnica, a odabrane su kao one koje predstavljaju najveće u zemlji, s najvećim brojem korisnika i posudbi.
'U 20 županijskih narodnih knjižnica u upotrebi su tri različita knjižnična IT sustava - Zaki, MetelWin i Crolist - a narodne knjižnice u Hrvatskoj trenutno koriste ukupno sedam različitih knjižničnih sustava. Od tuda proizlaze određeni problemi u prikupljanju podataka o javnoj posudbi jer je sustav HaNa izrađen po uzoru na praksu Slovenije u prikupljanju podataka o javnoj posudbi, u kojoj se koristi jedinstveni knjižnični sustav (softver) u svim narodnim knjižnicama', tvrdi Gabriel te napominje da sustav evidentira posudbu jedino ako se zapis o knjizi nalazi u online katalogu NSK.
Marina Vujčić: Zaraditi 5000 kuna nemoguća misija
'Matematika je prilično jednostavna: ako se radi o kuni po posuđenom naslovu, morale bi, recimo, u jednoj godini 5000 puta u knjižnicama biti posuđene moje knjige da zaradim 5000 kuna na posudbama u toj godini – a to je, s obzirom na to da većina knjižnica ima tek po jedan ili dva primjerka na polici, gotovo pa nemoguća misija', kaže spisateljica Marina Vujčić, dodajući da je za posudbu svojih knjiga u knjižnicama dosad dobila stotinjak kuna, mada ne zna za koje razdoblje. U njenom slučaju značajan broj posudbi počeo je tek 2016. i 2017., ali za to razdoblje još nema podataka.
Samo četiri posto
Prema posljednjoj evidenciji podataka za 2015., sustav HaNa 'priznao' je ukupno 118.081 autora - pisaca, prevoditelja i ilustratora - od čega je 61 posto domaćih, a ostatak stranih. Međutim, nemaju svi pravo na naknadu.
'Naknada za javnu posudbu trenutno se isplaćuje samo za domaće autore i samo ako su ostvarili 100 i više posudbi u jednoj kalendarskoj godini', objašnjava Gabriel.
Brojka se onda svodi na 2830 domaćih autora koji su u 2015. ostvarili pravo na naknadu, što je svega četiri posto od ukupnog broja evidentiranih.
Niko Barun najposuđivaniji autor u 2015.
Književnica za djecu Sanja Pilić druga je na popisu najposuđivanijih u 2015., objavljenim u kolovozu 2017., a i prethodnih godina bila je u vrhu najposuđivanijih. Na prvom je mjestu ilustrator Niko Barun, koji je pored brojnih knjiga same Pilić ilustrirao čitav niz lektirnih naslova, poput 'Vlaka u snijegu' i 'Družbe Pere Kvržice' Mate Lovraka te 'Trojice u Trnju' Pavla Pavličića. Pilić i Baruna prate prevoditeljice Vesna Valenčić na trećem i Mirna Čubranić na četvrtom mjestu. Valenčić iza sebe ima prijevode Sidneyja Sheldona, Jane Austen, Richarda Bacha, Kazua Ishigura te popularnih romana poput 'Opasne udovice' Amande Quick, 'Alibija na dnu oceana' Paula Levinea, 'Plavuše u betonu' Michaela Connolyja' itd., a Čubranić prijevode Danielle Steel, Annie Proulx, Siri Hustvedt, Johna Steinbecka, Umberta Eca i Sue Townsend. Peti na popisu najposuđivanijih u 2015. je Pavao Pavličić.
Što kaže ZAMP
Kad su preuzeli obavezu podjele novca autorima u listopadu 2017., iz ZAMP-a su uputili javni poziv piscima, ilustratorima i prevoditeljima te svim drugim nositeljima autorskih prava za književna djela da im se jave s podacima kako bi mogli početi raditi.
'Otkako smo objavili poziv, javilo nam se 638 autora, čime smo vrlo zadovoljni s obzirom na to da smo prije nekoliko mjeseci krenuli doslovno od nule. Uz pozive udrugama, sami aktivno pretražujemo internet u potrazi za kontaktnim podacima, telefoniramo i obavještavamo ljude o tome da imaju pravo na naknadu. No to je često komplicirano pa posao prikupljanja podataka još nije ni izdaleka gotov', kaže Nenad Marčec, dodajući da u obračunu za 2015., prema podacima koje im je dostavio NSK, sudjeluje 1971 autor. To znači da im se treba javiti još više od 1300 pisaca, prevoditelja i ilustratora.
'Na našoj smo stranici objavili popis imena svih koji imaju pravo na naknadu za javnu posudbu njihovih djela u 2015. i molimo sve koji su na njemu, a nisu to već učinili, da nam se što prije jave i dostave svoje podatke', poručuje Marčec.
Koliko tko dobiva
Nitko se, kao ni 2013. i 2014., nije približio onom maksimalnom iznosu honorara od 40 tisuća kuna, dodaje i naglašava da su obračunske jedinice različite za glavne autore, prevoditelje i ilustratore.
'Za glavne autore vrijednost jedne posudbe njihova djela iznosi 0,93 kune, za prevoditelje 0,47 kuna, dok je za ilustratore 0,37 kuna', kaže Nenad Marčec.
Za naknade nasljednicima preminulih autora objašnjava da je procedura ista kao i u slučaju glazbenih prava - nasljednici imaju to pravo 70 godina nakon smrti autora.
Vezano za popis NSK o najposuđivanijim autorima, koji je temelj ZAMP-ove raspodjele naknada, Marčec vjeruje da će sustav biti još pravičniji, a podaci s terena precizniji, onda kad se u njega uključi više od trenutnih 20 knjižnica.
