Dok su mnogi očekivali da će ulazak u Europsku uniju automatski značiti veliku prekretnicu i početak boljeg života, hrvatska nezavisna kulturna scena vjerojatno je imala najmanje takvih iluzija iz jednostavnog razloga što je i prije 1. srpnja 2013. bila dobro upoznata s funkcioniranjem financiranja kulturnih projekata iz europskih programa, ponajviše onoga Creative Europe, usmjerenog na kulturu i audiovizualne djelatnosti.

Creative Europe (iliti Kreativna Europa) za period od 2014. do 2020. na raspolaganju ima sredstva od 1,46 milijardi eura, što su skoro pa smiješna sredstva ako se uzme u obzir to da sveukupan budžet EU-a u tom periodu iznosi 908 milijardi. S druge strane, za mnoge kulturnjake baš je Creative Europe najbolja šansa za financiranje projekata, iako program naginje 'europskoj kinematografiji i kulturnim i kreativnim sektorima, s ciljem omogućavanja rasta i stvaranja radnih mjesta', što više zvuči kao ekonomska nego kulturna politika.

Zato ne čudi što Emina Višnić iz POGON-a kaže da 'članstvo Hrvatske u EU neće ni spasiti ni uništiti hrvatsku kulturu' te napominje da se treba gledati i u pravcu strukturnih fondova EU-a za sredstva, napose ona koja se odnose na kulturnu infrastrukturu. 'Sada su više bitni fondovi jer smo u kulturnim programima EU-a prisutni već godinama', kaže Višnić.

S time iskustva ima i zagrebački Književni klub Booksa, odnosno udruga Kulturtreger koja ga vodi, s obzirom da su dobili i uspješno proveli program Criticize This! s nekoliko partnerskih udruga iz regije.

'Mislim da smo imali realna očekivanja kad su u pitanju povlačenja sredstava iz Hrvatske s obzirom da smo imali visoko ocijenjen projekt kod Europske komisije (imali smo 98 od ukupno 100 bodova), ali sredstva koja smo dobili u zemlji nisu bila dovoljna da pokriju 50 posto sredstava za projekt. Naime Europska komisija daje 50 posto sredstava, a ostatak organizacija treba osigurati sama. Iako je Ministarstvo kulture osiguralo dio sredstava - 60 posto u prvoj godini i 30 posto u drugoj od te potrebne polovine - Grad Zagreb je podržao projekt samo minimalnim iznosom na natječaju za projekte za mlade, ali za projekte u kulturi, i to s međunarodnom suradnjom, nismo dobili ništa. U konačnici smo morali vratiti dio sredstava Europskoj komisiji i realizirati projekt za manje novca zbog toga’, priča Miljenka Buljević iz Bookse o svojim iskustvima s velikim europskim projektom. Booksa je za Criticize This! dobila 105 tisuća eura, ali je na kraju morala u Bruxelles vratiti 20 tisuća jer nije dobila tzv. matching sredstva u Hrvatskoj u punom iznosu.

To je, nažalost, jedna od standardnih muka za sve one uspješne kulturnjake koji dobivaju europske projekte – izostanak odgovarajuće financijske podrške za njih u Lijepoj Našoj, od državnog pa do lokalnog nivoa. Emina Višnić ističe da u Ministarstvu kulture prate takve projekte s matching sredstvima, ali nemaju dovoljno novca da ih sve pokriju dok je situacija s Gradom Zagrebom, ali i ostalim lokalnim zajednicama, problematična. Na razini države postoji uredba o matchingu, ali bez obaveza.

'Ministarstvo je sufinanciralo neke programe, ali ispod dovoljne razine. Najviše zakazuje lokalna razina i sredstva su tu daleko ispod onoga što je potrebno za matching. Suradnja s Gradom Zagrebom je standardno krpanje, a kako su sredstva raspodijeljena u Zagrebu, to nitko ne zna', kaže Višnić.

Miljenka Buljević ovako opisuje svoje iskustvo u traženju sredstava za matching: 'Ministarstvo kulture ima pravilnik kojim se određuje kako se daju sredstva. U vrijeme kad smo aplicirali najveći iznos za matching bio je 60 posto, ali Ministarstvo određuje taj postotak za svaku organizaciju. Tako se nađete u situaciji da vam Europska komisija ocijeni projekt najvišim ocjenama, a Ministarstvo odluči da će vam za njega dati samo pola od mogućih sredstava. Iako u Ministarstvu kažu da ne ocjenjuju projekte, na neki način ipak odlučuju o iznosu matchinga. Nismo shvatili koji su to kriteriji. Što se Grada Zagreba tiče, od njih smo ukupno dobili 2000 eura i to na natječaju za projekte mladih. Od Vijeća za međunarodnu suradnju nismo dobili ni lipe. Naše iskustvo govori da je do ukupnog iznosa matching sredstava teško doći, no druge organizacije vjerojatno imaju drugačija iskustva.'

Točan iznos sredstava koja je iz EU-a dosad povukla hrvatska nezavisna kultura je nepoznat, s obzirom na to da se svatko mogao prijaviti na natječaje i u periodu pregovora, ali i zato što se radi s brojnim inozemnim partnerima koji su nekad i nositelji projekta, no vjerojatno će se brojke više sustavno pratiti za Creative Europe u periodu od 2014. do 2020. POGON je prijavio projekt Corners of Europe, 'veliki projekt s desetak partnera iz cijele Unije' koji se bavi 'povezivanjem 50-60 umjetnika iz Unije', objašnjava Višnić, kojima se tako omogućava 'suradnja i zajednički rad te djelovanje u javnim prostorima'.

Booksu pak pitamo i koliko se određeni projekt i ideje moraju prilagođavati briselskim kriterijima da bi dobili podršku? Odnosno, što je sada 'seksi' u Bruxellesu u kontekstu kulture - je li to i dalje regionalna suradnja? Miljenka Buljević odgovara: 'Otkad smo završili projekt, u veljači 2013, aplicirali smo za novi program Kreativna Europa kao partnerska organizacija i rezultati bi trebali biti poznati u kolovozu. Ne mogu procijeniti što je 'seksi' u novom programu s obzirom da je ovo bio prvi poziv za prijavu projekata, a rezultati još nisu poznati. Prema raspisu poziva, da se primijetiti da je veći naglasak na razvoj publike, ali ostaje za vidjeti kako će izgledati rezultati u kolovozu.’

Prema službenim podacima Unije, koja kulturu mjeri kroz gospodarski učinak, kulturni i kreativni sektori proizvode 4,5 posto BDP-a Unije i stvaraju četiri posto radnih mjesta, odnosno osam i pol milijuna radnih mjesta. No EU zapravo nema jedinstvenu kulturnu politiku jer se sve provodi po načelu supsidijarnosti u odnosu na nacionalne politike, prilično raznolike u 28 država članica.

Zato stanje u hrvatskoj kulturi i ne može ovisiti o Europskoj uniji, nego prvenstveno o domaćoj kulturnoj politici. Hrvatska nezavisna kultura je pak pokazala da se više nego dobro snalazi u europskom kontekstu dok standardna muka ostaju domaće strukture, najviše one lokalne. Ukratko, ulaskom u EU za nezavisnu kulturu u Hrvatskoj ništa se nije značajno promijenilo jer se ni u samoj Hrvatskoj ništa značajno nije promijenilo.