'Narodi Europe, obratite pažnju na ovog autora!' poručuje se u recenziji njemačkog prijevoda 'Zastava' Miroslava Krleže koju je na javnom radiju WDR (Westdeutsches Rundfunk) objavio austrijski esejist Karl-Markus Gauss. On se na početku teksta pita zašto Krleža nije u Europi prepoznat kao važan autor s obzirom na to da je riječ o 'singularnoj pojavi koja to nesumnjivo zaslužuje' te dodaje kako je i sam Krleža objasnio takav razvoj situacije svojim pisanjem o tome kako je 'impozantna zgrada europske civilizacije sagrađena na kostima brojnih poraženih europskih naroda'.

Ističe se da je Krleža u Prvom svjetskom ratu shvatio kako su 'slavenski narodi dunavske monarhije tek upotrijebljeni kao topovsko meso u ratu u kojem, i kada bi habsburške trupe pobijedile, ne mogu poboljšati svoj položaj'. Krleža nije prozivao samo aroganciju vladajućih nego još više i trpljenje i podanički duh svojih Hrvata, piše Gauss i konstatira da je ovaj veliki pisac zato simpatizirao socijalističku Jugoslaviju, u kojoj je svoj utjecaj na Tita koristio za proširenje kulturne slobode.

Mnogo vremena petotomne su 'Zastave' zbog svoje 'jezične kompleksnosti i bogatstva aluzija važile kao neprevodive', no to je sada uspjelu Geru Fischeru i Silviji Hinzmann 'nakon desetogodišnjeg rada'. 'Zastave' se opisuju kao 'radikalna priča o odnosu oca i sina, državni roman i slika epohe' u čijem su središtu otac i sin Emerički.

Iako je riječ o iznimno kompleksnom djelu, WDR ga preporučuje za lektiru te ga stavlja u isti kontekst s 'Uliksom' Jamesa Joycea i 'Čovjekom bez svojstava' Roberta Musila, knjigama u kojima 'svaka generacija čitatelja otkriva nešto novo'. 'Zastave' pripadaju europskim pripovjednim vrhuncima, one su 'monumentalno djelo koje dolazi iz one druge Europe koju ne smijemo ignorantski zanemarivati', zaključuje se u recenziji koju je objavio WDR.