Dobitnik Nobelove nagrada za književnost je norveški pisac Jon Fosse, izvijestila je u 13 sati Švedska akademija. U obrazloženju stoji da je dobitnik zaslužio nagradu zbog svojih inovativnih drama i proze koja daje glas neizrecivom.

'Njegov obiman opus napisan na novonorveškom jeziku sastoji se od drama, romana, poezije, eseje, dječje književnosti i prijevoda. Premda je jedan od najizvođenijih svjetskih dramatičara, u posljednje se vrijeme prepoznaje i njegova proza', poručili su iz Švedske akademije.

Fosse je rođen 1959. godine u gradu Haugesundu na zapadnoj obali Norveške. Studirao je književnost na Sveučilištu u Bergenu, a na Sveučilištu u Hordalandu predavao je kreativno pisanje. Debitirao je 1983. godine romanom 'Crveno, crno'. Prva Fosseova drama 'I rastati se nećemo nikada' premijerno je izvedena 1994. godine. Napisao je više od četrdeset drama koje su prevedene na pedeset jezika. Danas je jedan od najizvođenijih svjetskih dramskih pisaca i najpoznatiji norveški dramatičar nakon Henrika Ibsena. Fosseovi romani prevedeni su na više od dvadeset jezika, a osobito su čitani 'Jutro i večer', 'Melankolija 1' i 'Melankolija 2' te 'Septologija.

Na službenim stranicama Švedske akademije postavljena je anketa s pitanjem o tome jesu li posjetitelji pročitali išta Fosseovo, na što je gotovo 90 posto ispitanika odgovorilo da nije.

Osim romana 'Jutro i večer' i 'Septologija I-II: Drugo ime' koje je ove godina objavila Naklada Ljevak, Fosseovo djelo godinama nije imalo značajniju recepciju u Hrvatskoj - 2010. godine objavljena mu je zbirka izabranih drama 'Netko će doći' u izdanju Fidipida, a 2012. godine Disput mu je objavio četiri jedočinke okupljene pod naslovom 'Majka i dijete'.

Otkako je dramu 'Varijacije o smrti' u splitskom HNK davno postavila Nenni Delmestre, Fosse na hrvatskim pozornicama nije izvođen više od dva-tri puta. 'Noć pjeva pjesme svoje' u Zagrebačkom je kazalištu mladih režirao je Dino Mustafić, a u Varaždinskom HNK Dario Harjaček postavio je jednočinku 'Majka i dijete'.

Fossea je, otkrio je prošle godine The New Yorkeru, u djetinjstvu trajno promijenila ozbiljna nesreća: 'Moram govoriti o tome jer u mojim temeljima: kad sam bio sedmogodišnjak dogodila mi se nezgoda zbog koje sam mislio da ću umrijeti. Dok sam odlazio liječniku, bio sam siguran da posljednji put vidim kuće svog naselja. Sve je bilo iznimno mirno, osjećao sam se sretno, kao oblak sačinjen od čestica svjetla. To je najvažnije iskustvo mog djetinjstva - ono me formiralo na dobar i na loš način. Mislim da je od mene stvorilo umjetnika.'

Zanimljiva je činjenica - za jednog Norvežanina, koji se uglavnom izjašnjavaju kao protestanti - da je Fosse prije desetak godina postao katolik, što je komentirao u spomenutom intervjuu: 'Ako ste pravi vjernik, ne vjerujete u dogme ili institucije. Ako je Bog vaša stvarnost, vjerujete na sasvim drugom nivou, ali to ne znači da dogme i institucije nisu potrebne. Baš zbog toga što je Crkva institucija je kršćanstvo preživjelo dvije tisuće godina. Potreban je zajednički jezik, no to ne znači da su dogme istinite.'