U predgovoru knjizi akademik Zvonimir Mrkonjić je napisao:

'Govoriti o jezičnosti hrvatskoga pjesništva osamdesetih godina jedva da je još tautologija. Kad je riječ o nekom pjesniku iz toga vremena, tu tautologiju, međutim, kritika mora dekonstruirati da bi došla do osnovnoga pjesničkog teksta i djelotvornosti jezika u njemu. To svakako vrijedi za Anku Žagar, u koje je iskustvo jezika totalno i primjerno u njezinoj pobuni protiv slovničkog pravogovora, kao i po otklanjanju svake književne regulative. Ni semantički konkretizam sa svojim programom, ideologijom i sebi svojstvenim vitalizmom ne uspijeva je potpuno uvjeriti.

Naprotiv, nakon najsvjetlijeg i najoptimističnijeg stiha nove poezije, 'napišem šuma i bude šuma', autorica će nastaviti zaključkom: 'Mene je strah / zato pjevam'. Anka Žagar piše iz tjeskobe. I zato što je pisanje tjeskoba.

Može li onda pisanje biti protutjeskoba, kao što bi postulirao semantički konkretizam? Pred jezikom Anka Žagar nalazi se kao pred nekom nepoznatom silom – kao djevojčica sa šibicama pred neprozirnim elementarnim počelom, zvala ga ona šumom ili morem ili mislila ga kao tekst i strah pred ispisivim.'

Anka Žagar, jedna od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, rođena je u Zamostu u Gorskom kotaru 6. srpnja 1954. Polazila je školu u Plešcima i Čabru, a diplomirala na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Njezine pjesme su uvrštene u mnoge domaće i strane preglede, zbornike i antologije suvremenog hrvatskog pjesništva, a dobitnica je i Goranovog vijenca za poeziju 1994. godine.

Dosada su objavljene njene knjige pjesama: 'Išla i... sve zaboravila' (Goranovo proljeće, Zagreb, 1983.), 'Onaon' (s grafikama Dalibora Jelavića, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1984.), 'Zemunice u snu' (Mladost, Zagreb, 1987.), 'Bešumno bijelo' (s grafikama Ljubomira Stahova, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1990.), 'Nebnice' (Naprijed, Zagreb, 1990.), 'Guar, rosna životinja' (s crtežima Mirjane Vodopije, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1992.), 'Stišavanje izvora' (Meandar, Zagreb, 1996.), 'Die Besänftigung der Quelle' (Dedalus Verlag, Münster , 2008.), 'Male proze kojima se kiša uspinje natrag u nebo', (s crtežima Nevenke Arbanas, Zbirka Biškupić, Zagreb, 2000.), 'Stvarnice, nemirna površina' (Meandarmedia, Zagreb, 2008., 2009.), 'Crta je moja prva noć' (izbor Zvonimir Mrkonjić i autorica, predgovor Zvonimir Mrkonjić, Matica hrvatska, Zagreb, 2012.), 'Songiforme' (izbor, prijevod i predgovor Martina Kramer, Cadastre&zero, Abberville, 2013.).