"U knjizi se bavim odnosima između životinja i ljudi s kojima te životinje žive, bilo kao kućni ljubimci, bilo kao radne životinje – psi vodiči za slijepe, terapijske životinje, psi u vojsci, policiji, psi tragači u planinama ili nakon potresa i slično", kazala je Krizmanić.

"Druženje sa životinjama blagotvorno je za naše emocionalno i fizičko zdravlje i djeluje na odnose u obitelji i društvu. Moj je glavni cilj u toj knjizi prikazati kompleksnost i bogatstvo tih odnosa, kao i dobrobit koja za ljude iz njih proizlazi", dodala je.

Na to nastoji ukazati već podnaslovom, "Zajedništvo koje nas raduje i obogaćuje", "jer to 'obogaćuje' uključuje brojne dobrobiti koje nam ti odnosi donose, budući da svaka snažna emocionalna privrženost uljepšava i obogaćuje život pojedinca".

"Primjerice, podatak da dovođenje kućnih ljubimaca na posao, što se i kod nas počelo događati, poboljšava radnu atmosferu na poslu, govori u prilog tome da nam odnosi sa životinjama mogu uljepšati sve aspekte svakodnevnog života", pojasnila je autorica.

Mirjana Krizmanić (1936.) dugogodišnja je voditeljica Katedre za kliničku psihologiju Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U znanstvenom radu bavila se konstrukcijom i izradom novih psihologijskih testova i upitnika te istraživanjima kvalitete življenja i smisla za humor. Intenzivno je surađivala u psihosocijalnoj pomoći ratnim stradalnicima i istraživanjima psiholoških posljedica rata.

Autorica je brojnih znanstvenih i stručnih radova, članaka i knjiga, te je napisala niz knjiga iz područja popularne psihologije ("Tkanje života", "Život s različitima", "U ljubavi i bez nje", "A što sad? ", "A sad... radost i veselje!", "Jesenji valcer", "O toleranciji") koje su joj donijele titulu najprodavanije domaće autorice.

"Posljednjih desetak godina bavim se pisanjem popularnih knjiga iz primjenjene psihologije, koje bi ljudima u različitim područjima života mogle pomoći da bolje upravljaju vlastitim životima i rješavanjem problema na koje u životu nailaze", kazala je Krizmanić.

Zabavno i poučno štivo

Njezina najnovija knjiga najavljena je kao poučno i zabavno štivo koje će razveseliti mnoge ljubitelje životinja i vlasnike kućnih ljubimaca, te im otkriti nove činjenice o suživotu s njima.

Otvara ju poglavlje u kojemu se Krizmanić bavi pitanjem "Kako smo se uopće uspjeli zbližiti sa životinjama" a čitava je knjiga, po autoričinim riječima, strukturirana tako da čitatelja, među ostalim, upozna s načinima na koje su se ljudi prije mnogo stoljeća postupno zbližili sa životinjama, kako bi lakše preživjeli i sačuvali plodove svog rada.

Pojam prijateljstva postoji od pradavnih vremena, ali je veza između pripadnika različitih vrsta mogla prijateljstvu dati novo značenje za preživljavanje tih vrsta, poručuje Krizmanić.

"Danas je najrašireniji oblik emocionalne povezanosti između pripadnika različitih vrsta onaj između psa i čovjeka, te se pretpostavlja da su ljudi i psi prošli kroz zajedničku evoluciju tijekom koje je i nastala biološka sinergija koja zbližava ljude i životinje i koja danas postoji u milijunima kućnih ljubimaca i njihovih vlasnika diljem svijeta", napominje autorica.

O ispreplitanju i važnosti odnosa ljudi i životinja Krizmanić govori u poglavlju "Kućni ljubimci – naši doživotni suputnici", a koje se "odnosi ponajviše na doživotnu emocionalnu privrženost koja se stvara između ljudi i životinja, te na 'ljekovitost' te privrženosti, koja na različite načine pridonosi ljudskom duševnom i tjelesnom zdravlju".

Krizmanić u knjizi daje i niz zanimljivih informacija o terapijskim i rehabilitacijskim životinjama, psima vodičima, životinjama koje sudjeluju u različitim vrstama liječenja ljudi te pomažu u spašavanju tijekom poplava, požara ili ratnih stradanja.

U knjigu je uključeno i poglavlje koje objašnjava fiziološku podlogu odnosa ljudi i životinja koja postoji od pradavnih vremena, jer "kad su se ljudi počeli priklanjati životinjama, a one im to dopustile, stvorena je posebna kemijska povratna sprega, koja je promijenila naše umove i naše emocije".

Oprez kod odlučivanja o kućnom ljubimcu

No, odnosi sa životinjama, kao uostalom i s ljudima, ne mogu se potpuno opisati, kategorizirati ili ilustrirati primjerima, preporukama, savjetima ili vlastitim iskustvima, napominje Krizmanić.

Svaki je takav odnos poseban i drugačiji, ne samo zato što je u njega uvijek uključena neka nova životinja, već i zato što smo i mi u tom novom odnosu drugačiji, ističe.

Stoga bi ljudi, prije nego što uzmu nekog kućnog ljubimca, najprije trebali sami sebi objasniti zašto ga uopće žele, znaju li koliko životinja koju će uzeti treba njege i pažnje te promisliti o tome jesu li se spremni žrtvovati, upozorava.

"Kućne ljubimce trebali bi uzimati samo ljudi koji shvaćaju da time preuzimaju odgovornost za život drugog živog bića koje o njima ovisi. Životinje nisu igračke, već živa bića koja osjećaju radost i tugu, bol i patnju, koja misle i rješavaju probleme, pamte i sjećaju se onog što su doživjela - upravo poput nas", kazala je autorica.

"Bilo bi dobro kad bi svaki budući vlasnik kućnog ljubimca pokušao samome sebi odgovoriti na pitanje je li uistinu spreman tom živom biću posvetiti dio svog vremena", dodala je.

Time se bavi u posebnom poglavlju u kojemu nastoji dati odgovore na pitanja koja si najčešće postavljamo (ili bismo ih trebali postavljati) kad se odlučimo udomiti kućnog ljubimca: primjerice koju vrstu životinje odabrati, kako pripremiti djecu za dolazak kućnog ljubimca, kako podijeliti obaveze oko brige o kućnom ljubimcu, kako preboljeti gubitak kućnog ljubimca.

Emocionalni odnosi sa životinjama ne postoje samo sa psima i mačkama, pticama i konjima, već i s majmunima i ribama, gušterima i gmazovima, lavovima i pticama, zapravo sa svim mogućim životinjama koje s ljudima dijele njihov svakodnevni život, ističe autorica.

U svijetu nepostojanih i prolaznih ljudskih privrženosti, u kojemu mnogi ljudi, često čak već i u djetinjstvu, ostaju bez tople, emocionalne veze, emocionalna povezanost sa životinjama čovjeku može obogatiti život na mnoge načine, poručuje na kraju.