Uslijed odlaska Zdenke Badovinac s mjesta ravnateljice zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, novozagrebačka 'utvrda' - kako je neki posprdno nazivaju - našla se u krizi. Međutim čini se da je ta kriza završila imenovanjem na poziciju ravnateljice dugogodišnje kustosice Vesne Meštrić, jedine kandidatkinje koja je na natječaj uspjela poslati valjanu prijavu. U kulturnim krugovima odmah se postavilo pitanje kako je moguće da se tako nešto dogodi, no to je možda pitanje za gradsku vlast. Ubrzo po njezinom imenovanju otvorena je retrospektivna izložba Tomislava Gotovca, koju je nova ravnateljica pomogla postaviti. Unatoč sumnjama, Meštrić se u odgovorima na pitanja pokazala kompetentnom nastaviti dobar posao svoje prethodnice, ali i veoma motiviranom da taj napor podigne na novu razinu.

Nedavno ste izabrani za ravnateljicu Muzeja suvremene umjetnosti. Kakav je osjećaj preuzeti u ruke taj 'vrući krumpir'?

Osjećaj koji me obuzima nakon što sam izabrana za ravnateljicu Muzeja suvremene umjetnosti mješavina je uzbuđenja, časti i svijesti o velikoj odgovornosti koja dolazi s ovom ulogom. Ova pozicija važan je zaokret u mojoj karijeri, prilika da oblikujem budućnost jedne od najvažnijih muzejskih institucija u zemlji, što je istovremeno velika čast i odgovornost. Zahvaljujući višegodišnjem radu u Muzeju i iskustvu na dužnosti ravnateljice od listopada prošle godine, stekla sam detaljan uvid u funkcioniranje te institucije. Na neki način odmah su testirane moje sposobnosti upravljanja u kriznim situacijama jer sam bila suočena sa sanacijom šteta od oluje koja je ljetos pogodila Zagreb. Aktivno rješavanje ovih problema omogućilo mi je ne samo detaljno upoznavanje s tehničkim aspektima zgrade, već i uvid u slabosti te potrebe institucije. Ovo iskustvo istaknulo je važnost jasne vizije i strategije za upravljanje institucijom u izazovnim vremenima te ujedno olakšalo, kada je riječ o upravljanju zgradom, postavljanje prioriteta koji će mi biti u fokusu tijekom mandata. Sve to ne bi bilo moguće bez velike podrške kolega i kolegica, što mi je bio dodatni poticaj da se kandidiram na natječaju.

Zaposlenica ste Muzeja od 2004. godine, dakle i prije useljenja u novu zgradu, za koju mnogi stručnjaci ističu da je nefunkcionalna iz ovih ili onih razloga. Kako mislite promijeniti percepciju Muzeja kao izolirane novozagrebačke 'utvrde'?

Promjena percepcije Muzeja suvremene umjetnosti u Novom Zagrebu od 'utvrde' do otvorenog središta ključan je cilj koji namjeravamo ostvariti kvalitetnim programom, jačanjem veza sa zajednicom i povećanjem vidljivosti. Goran Trbuljak u svojoj nedavno objavljenoj knjizi umjetnika na zanimljiv i ironičan način sažima sve svoje, a vjerojatno jednim dijelom i naše dileme, izazove, pitanja i sumnje s kojima se Muzej suočavao preseljenjem na novu lokaciju.

Mislim da je promjenom na čelnoj poziciji prije dvije godine institucija počela pokazivati znakove transformacije, usmjeravajući se na strategije koje naglašavaju važnost kvalitetnog izložbenog programa. Unatoč kritikama o nedostatku posjetitelja, prošla godina, s gotovo 90 tisuća posjetitelja i realizacijom 27 izložbi, od kojih je ona Sanje Iveković proglašena izložbom godine, a izložba 'Vidljive' uvrštena je na tu listu kao jedna od 10 najboljih u 2023. godini - sve je to zapravo dokaz da i nismo izolirana 'utvrda'. Vjerujem da će se ova percepcija koju javnost ima o našoj instituciji promijeniti, ali svjesna sam da je za takvu transformaciju potrebno vremena, a prije svega ključan je kvalitetan program koji će odražavati dinamičnost, inovativnost i relevantnost. Međutim promjene percepcije ne dolaze preko noći. Ove godine izložbama Tomislava Gotovca i Gorana Trbuljaka te obilježavanjem 70 godina postojanja, uz ostale izložbe, MSU nastavlja razvijati projekte koji istražuju nove formate i otvaraju nova tumačenja umjetničkih djela i pojava. Vjerujem da će svi naši programi utjecati na percepciju MSU-a kao otvorenog prostora, muzeja integriranog u zajednicu.

Koje su tri najvažnije stvari što ih planirate postići u svom mandatu na mjestu ravnateljice?

Tijekom mog mandata ključni izazov odnosi se na trostruki cilj: ostvarivanje programske i institucionalne održivosti, razvijanje i primjenu različitih metoda koje će osigurati ekološku održivost te kontinuirano poboljšavanje kvalitete zgrade, što uključuje prilagodbu suvremenim sigurnosnim standardima i tehnološkim zahtjevima.

Vjerujem da ću uspostaviti muzej koji svojim djelovanjem pokazuje kako institucije mogu pozitivno utjecati na društvo i okoliš. U fokusu će naravno biti inovativnost, interdisciplinarnost i internacionalizacija, a u tom smislu tematski relevantnim izložbama, koje problematiziraju aktualna globalna i regionalna pitanja, bit će osigurana aktualnost programa. Razvojem projekata koji istražuju nove formate i pristupe u suvremenoj umjetnosti te edukativnim programima koji potiču kreativno mišljenje i interdisciplinarni pristup bit će naglašene dinamičnost i kreativnost, a suradnja s ključnim nacionalnim, regionalnim i međunarodnim institucijama te s lokalnim dionicima ima cilj pozicionirati muzej kao referentno mjesto u području muzealizacije suvremene umjetnosti.

Možete li ukratko predstaviti svoj projekt 'Muzej u zajednici'? Kome se on obraća?

Djelovanje 'Muzeja u zajednici' temelji se na percepciji muzeja ne samo kao prostora za izložbu, već kao živog organizma unutar zajednice, sposobnog za transformaciju tradicionalne uloge u mjesto okupljanja, dijaloga i kvalitete života. U tom kontekstu muzej postaje mjesto susreta, učenja i razmjene iskustava, prelazeći granice konvencionalne predodžbe muzejskog prostora. Koncept 'Muzeja u zajednici' usmjeren je na njegovu dinamičnu ulogu kao prostora stvaranja veza unutar zajednice te kreiranje prilagođenih programa za različite ciljane skupine posjetitelja, uključujući stručnu javnost, djecu, mlade, stariju populaciju, osobe s invaliditetom i marginalizirane skupine. Takav pristup osigurava da muzej bude inkluzivan i dostupan svima, nudeći sadržaje koji odgovaraju specifičnim interesima i potrebama različitih grupa posjetitelja. Pored toga, posljedice potresa koji su pogodili Zagreb 2020. godine promijenile su uvjete poslovanja, a Muzej suvremene umjetnosti odgovorio je solidarno, ustupajući svoje prostorne kapacitete muzejskim institucijama čije su zgrade bile teško oštećene. Tako njegove prostore koriste djelatnici Muzeja za umjetnost i obrt, Hrvatskog školskog muzeja i Hrvatski prirodoslovni muzej, i to na različite načine. Pored toga, zbog obnove gradskih kinodvorana ugostit ćemo različite filmske festivale i odabrane programe. Sve to vidim kao veliku priliku za razvoj novih stručnih suradnji na lokalnoj razini objedinjenih pod nazivom 'Muzej u zajednici'. Stoga planiram aktivno poticati sve oblike komplementarne suradnje jer smatram da oni mogu stvoriti nove, kreativne sinergije između različitih institucija na lokalnom planu i šire. Nezaobilazna je suradnja s udrugama i nezavisnim organizacijama, među kojima su Fotografska udruga Organ Vida, Svjetski festival animiranog filma - Animafest Zagreb, Kontejner, Pogon, Filmske mutacije, a što potiče stvaranje i razvijanje raznolike zajednice koja svojim projektima u suradnji s našim stručnim timom doprinosi formiranju Muzeja kao mjesta susreta ljudi različitih uvjerenja i stavova.

Prije desetak dana otvorena je velika izložba posvećena Tomislavu Gotovcu, a koju djelomično potpisujete. S kakvim ste se izazovima susreli prilikom pripreme izložbe?

Na izložbi sam surađivala s Darkom Šimičićem, voditeljem Instituta Tomislav Gotovac, dok je autor koncepcije nezavisni francuski kustos Pierre Bal-Blanc. On je 2021. godine u Nacionalnoj galeriji u Tirani postavio izložbu 'nekanonsko evanđelje prema Tomislavu Gotovcu' i ubrzo nakon toga, pod ravnateljstvom Zdenke Badovinac u MSU, pozvan je u Zagreb da organizira izložbu posvećenu Gotovcu. Raspoređena na dva kata i kroz pet konceptualnih cjelina, ona cjelovito predstavlja Gotovčevo stvaralaštvo kroz filmove, fotografije, rekvizite i kostime iz njegovih performansa, s fokusom na njegove kinematografske prakse. Posebna cjelina izložbe povezuje njegov eksperimentalni opus s djelima drugih hrvatskih i međunarodnih autora. Gotovčev umjetnički opus bio kontroverzan za njegova života, međutim danas je visoko cijenjen u umjetničkim krugovima širom svijeta, a njegovi radovi nalaze se u prestižnim međunarodnim muzejskim zbirkama. Rad s Bal-Blancom i Šimičićem bio je posebno zanimljiv; tijekom pripreme izložbe vodili smo brojne konstruktivne razgovore i izgradili kvalitetnu suradnju. Bilo je izuzetno izazovno naći pravi način za interpretaciju Gotovčeva rada, što je dalo dodatnu vrijednost cijelom projektu. Naša suradnja otvorila nove perspektive u razumijevanju njegova rada i utjecaja na suvremenu umjetnost.