Film je u program Rotterdam film festivala uvrstio poznati njemački kritičar i programer Olaf Möller, i to u sekciju pod nazivom „Signals: Really? Really!'“, kojoj je tema povratak elemenata nadrealizma u suvremeni film. U njoj su između ostalih prikazana i nova djela Roya Anderssona, Shinye Tsukamota, Jörga Buttgereita, Vernona Chatmana, Quentina Depieuxa i Elodie Pong. Möllerova je teza je u današnjem 'post hladnoratovskom, neoliberalnom svijetu s kraja povijesti' povratak nadrealističnih težnji u umjetnosti neizbježan, upravo zbog činjenice da mnoga društveno-politička kretanja (ekonomska kriza, urušavanje srednje klase, rast populističke desnice i dr.) podsjećaju na kasne dvadesete prošloga stoljeća kad se pojavio i originalni nadrealistički pokret, i to kao zdrava metoda borbe protiv spomenutih zala.

Junakinja filma Da je kuća dobra i vuk bi je imao, prostodušna Sandra, svoju bitku s očekivanjima obitelji budućeg muža u koju se 'priženila', vodi u tipično malograđanskom ambijentu roštilja. Ali, da se izrazimo rječnikom TV-prodaje, to nije sve! Njezina nova obitelj ne samo da voli mesne aktivnosti u dvorištu, nego živi od obiteljske mesnice koja se nalazi u prizemlju kuće u kojoj svi oni žive. Upravo zbog njihove fokusiranosti na mesnato i tjelesno Sandra će postupno početi gubiti doticaj sa stvarnošću.

Hana Jušić (u popratnom tekstu Rotterdam FF-a najavljena kao „nedvojbeno najtalentiranija redateljica s prostora bivše Jugoslavije“) ovim je filmom definitivno iskoračila iz sigurne zone realističnih drama o „mladim ljudima u sobama“, iznimno popularnih u domaćem akademskom filmskom okruženju.

Projekcija je u Tuškancu 10. veljače na Kratkom utorku od 20 sati.

Više o filmu na HFS