Odmah valja napomenuti da ovo nije fanovski osvrt. Autorica teksta u kino je otišla s velikom strepnjom da će je novi nastavak SW franšize grozno ugnjaviti ili da će zaspati pa neće imati o čemu pisati osvrt jer joj se to, naime, već događalo na pojedinim nastavcima ove sage. No ništa se slično nije dogodilo za projekcije 'Ratova zvijezda: Sila se budi'. Filmu se štošta može prigovoriti, ali ne i to da nije zabavan
Nikada nisam bila obožavateljica franšize 'Ratova zvijezda'. Da, i meni su, kao i drugim pripadnicima moje generacije, prva tri filma dio djetinjstva i rane mladosti, da, i ja sam se kao klinka igrala sa 'svjetlosnim sabljama' načinjenim od tatinih materijala u garaži ili princeze Leije s kajzericama na ušima, ali nikada nisam bila od onih koji su oduševljeno po dvjesto pedeseti put gledali originalnu trilogiju niti sam jurila u prve redove kada je George Lucas počeo snimati predpriče o padu Anakina Skywalkera. Gledala sam sve nastavke zato što me zanima popularna kultura i mislim da neke filmske/serijske/književne/stripovske momente valja odraditi po lektirnom načelu i radi osobnog obrazovanja, ali taj me univerzum nikada nije oduševljavao. Uvijek sam više naginjala onom 'drugom' taboru - ljubiteljima 'Zvjezdanih staza'. No pozivam vas da spustite blastere i sablje, dolazim u miru.
Na projekciju novih 'Ratova zvijezda' (usput budi rečeno, ne bi li se to ipak trebalo zvati 'Zvjezdani ratovi'?) pošla sam s velikom strepnjom. Zadnja tri filma iz te franšize koje sam pogledala, naime, ne samo da mi se nisu nimalo svidjela, nego sam tijekom projekcije dva od tri u nekoliko navrata zaspala, trpeći kratke, ali strašne košmare, vjerojatno izazvane bukom iz kinozvučnika. Bojala sam se, dakle, da će mi se to dogoditi i ovaj put, a kako bih onda, dođavola, napisala osvrt? Morala bih još jedanput u kino i prisiliti se da ostanem budna uz nešto što ni prvi put nisam željela gledati. Ili bih pisala osvrt o udobnosti sjedala po zagrebačkim multipleks dvoranama, što pod milim vragom nikoga ne zanima.
Srećom i na moje velikom iznenađenje, ništa se slično nije dogodilo. Novi nastavak 'Ratova zvijezda' nije nimalo sedativan. Dapače, vrlo je zabavan.
E, sad, nemojte me pogrešno shvatiti. Film je zabavan, ni jedne sekunde nisam osjetila potrebu 'zatvoriti oči samo da ih malo odmorim' (OK, možda nekoliko puta, tijekom bljesaka za JJ Ambramsa tipičnih lens flareova, ali to nije to), ali nisam rekla da je dobar. Rekla sam da je zabavan. Dobar je kategorija koja teško može proletjeti kroz 'daleku, daleku galaksiju' a da ne eksplodira zbog njezinih zakonitosti, postavljenih još tamo davno, davno, dok je Han Solo bio komad, a Leia nosila originalnu frizuru.
U čemu je problem? Pa, ne znam kako to napisati bez ikakvih spoilera, pa ću pokušati obigravati oko glavnih momenata zapleta, ali fanatične obožavatelje koji još nisu pogledali film ipak upozoravam da bi nekih sitnijih spojlerčića moglo biti. Dakle,
spojler ljuti niz polje se strmoglavio!
1. U 'Star Wars' svijetu nema MNOGO iznenađenja - znam, znam, sad ćete me svi spopast da to nije istina, da je 'Luke, I am your father' jedan od većih šokova u povijesti kinematografije i trajnaninanena, ali nisam rekla da NEMA iznenađenja, nego da ih nema mnogo. Rijetko se tko do kraja filma pokaže drugačijim nego što je bio na početku, tek se pokojem liku dogodi nešto što nikako nismo očekivali, a naracija teče po načelu prvo ćemo ti najaviti što će se dogoditi, onda ćemo dvadesetak minuta gledati kako se to događa uz neke prepreke i opasnosti, ali na kraju će se dogoditi ono što smo ti najavili. Takav je i ovaj film. Uz tu i tamo poneko vrludanje i pogibiju, dijalozi obično služe tome da bi ti najavili akciju koja slijedi. A akcija prati dijaloge maltene u stopu.
2. Novi nastavak 'Ratova zvijezda' po strukturi je gotovo jednak prvom dijelu originalne trilogije - neću sada prepričavati sve paralele i inkarnacije koje su me navele na taj zaključak jer bi se to ubrajalo u zbilja bezobrazno spojlanje, ali vjerujte mi na riječ. Promijeniš imena, u nekim slučajevima spol, malo protreseš uloge nekih pozadinskih likova koji su ovdje više regularni akcijski junaci negoli Jediji - i zapravo imaš vrlo sličnu priču. Nitko se nije ubio od originalnosti, što možda i nije tako loše ako na cijelu stvar gledamo kao na uskrsnuće sage koja stremi ka odgajanju nove generacije fanova.
3. Razvoj i karakterizacija nekih likova su smiješno apsurdni - okej, od 'Ratova zvijezda' i ne očekujem građaninkejnovsku slojevitost lika ni šekspirijanske monologe koji će otkriti njihova previranja, ali (Mirko, pazi, spojler!) to da jedan lik nauči baratati Silom u dvanaest i pol sekundi, a toga se jutra probudio/la ne znajući točno ni što je Sila malo je previše čak i za svemirski vestern. Jest da gledamo rođenje novoga naraštaja Jedi vitezova, ali takvo savršenstvo nije postojalo ni u originalnoj trilogiji, gdje smo na primjeru Lukea Skywalkera gledali itekakvo baktanje sa Silom prije nego što ju je naučio koristiti.
4. Pomalo razvodnjeni zlikovac - iako je Adam Driver u ulozi novoga grandegada, Kylo Rena, sjajan i većinu filma jako dojmljivo utjelovljuje ludilo i mrakaču novoga gospodara tamnih sila, pri kraju se filma dogodi nešto (izbjegavam te spojlere ko napade imperijalnih pilota) što ga nekako... razrijedi. Istinabog, par minuta prije toga dogodi se nešto drugo (šta vas briga što, pogledajte film) zbog čega bismo ga mogli nazvati gorim gadom od privatizacijskih tajkuna, ali sve to nekako na kraju nije baš jako užasno. Gajim nade u rasplamsavanje Kylo Renove zloće u sljedećim nastavcima jer ako se to ne dogodi, propast će mi jedna od rijetkih stvari koja mi je oduvijek bila impresivna u SW-svijetu: kreiranje jednog od najstrašnijih i najmračnijih zlikovaca koje sam ikada vidjela na velikom ekranu. Kylo zasad nije ni pola.
No, hajdemo sada malo i na DOBRE stvari u filmu. Spojler je i dalje u stanju potencijalne razornosti.
5. Humor - ovo je možda prvi novodobni SW-film u kojem su humorni momenti uglavnom uspješni. Nije da ćete se valjati po podu kinodvorane od smijeha, ali ima vrckavih dosjetki i situacija koje su lijepo uklopljene u radnju, a nisu debilne kao Jar Jar Binks. Duhovitost je ono što film čini vrlo zabavnim, jednako kao i...
6. Prilično pregledne akcijske scene - što se, recimo, nije moglo reći za zadnja tri filma iz franšize, u kojima na trenutke zbilja nisi znao tko kome mater i zašto. Nije ni da se ovdje J. J. Abrams uzdigao do majstorstva Georgea Millera u 'Mad Maxu', ali je uredan, pregledan i može ga se pratiti. Čak nije ni pretjerivao s lens flareovima (ono kad vam blešči s ekrana pa se pobojite za trajnost vlastite rožnice), no mogao bi ih, brate mili, već jednom i umirovit.
7. Simpatična nostalgija - zbog pojavljivanja dobro nam znanih, starih (fakat starih) lica, ali i zbog štikleca (ono što Ameri zovu 'uskršnjim jajima') koji nas podsjećaju na originalnu trilogiju. Carrie Fisher se, doduše, nije pretrgla od glume, ali nije ni da su ostali kandidati za nagradu svjetskog glumišta pa ćemo to prekriti velom oprosta.
Sve u svemu, nije loše. Dva sata i petnaest minuta u dvorani proći će vam... kao dva sata i uvrh glave PET minuta! Film je zabavan, dražestan, ne prepametan, ali i ne preglup. Ja zadovoljna. Fanovi će, vjerujem, biti i oduševljeni.
