U nekoliko proteklih godina foršpan za knjigu postao je skoro pa uobičajena pojava u izdavačkoj industriji, a New Yorker piše da je riječ većinom o 'nezgodnim pokušajima' koji ispunjavaju minimalne marketinške svrhe, s nekoliko časnih izuzetaka
'Ako vas zanima što sve nije u redu sa suvremenim najavama knjiga, možda je najbolje pogledati onaj za 'Slobodu' Jonathana Franzena', duhovito piše New Yorker prozivajući još jednom slavnog pisca zbog mrzovoljnog odnosa prema tehnologiji pa tako i reklamu za svoj roman koristi kako bi izjavio da 'ima problem s time da slikom promovira tiskanu riječ'. Franzen u foršpanu još dodaje da se čitanje knjige ne može uklopiti u procese multitaskinga, čemu je 'svijet knjiga tiha i očajnički potrebna alternativa'.
U svakom slučaju, iako su sami autori očito često nezadovoljni foršpanima za knjige, njih je sve više, a rijetki ostaju upamćeni po kreativnosti. No u online-časopisu Rumpus može se vidjeti izbor foršpana za knjige koji iskaču iz osrednjosti, a među njima su reklama za 'Blood's A Rover' Jamesa Ellroyja te one za romane T. C. Boylea i Irvinea Welsha
Kada je pak riječ o tome zašto su foršpani za knjige loši, New Yorker ističe da se mnogi rade po istoj šabloni – recikliranjem vizuala naslovnice u kombinaciji s pohvalnim citatima kritičara. S druge strane, kao najbolje i najduhovitije foršpane New Yorker ističe one pisca Garyja Shteyngarta, kojemu je u reklami za knjigu 'Super Sad True Love Story' nastupio i glumac James Franco.