Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima je, zapravo, prenošenje Direktive EU o spomenutim pravima u nacionalno zakonodavstvo. No, ne slažu se svi da je ta Direktiva u nacionalni zakonodavni okvir unesena na isti način na koji su to učinile ostale članice EU. Naime, predstavnici Hrvatske diskografske udruge (HDU) i Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF) još početkom siječnja su Ustavnom sudu podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti tog novog Zakona, ocijenivši kako su neke od odredbi novog Zakona štetne i protuustavne te da nisu u skladu s Direktivom Europske unije. Pritom su udruge HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava) i HGU (Hrvatska glazbena unija) optužili za pokušaj monopolizacije i ostvarivanje dodatnih naknada za sebe, a na štetu izvođača. Novi Zakon je nedorečen, tvrde iz ZAPRAF-a i HDU-a, te će njegovom primjenom u praksi dolaziti do brojnih nedoumica.

Ministarstvo kulture i medija odbacilo je, pak, njihove teze, priopćivši kako je novi Zakon u potpunosti u skladu s Direktivom EU.

'Odredbama se nastoji ispraviti globalno prisutna anomalija da znatan broj glazbenih izvođača ne dobiva naknadu za korištenje njihovih izvedbi putem digitalnih glazbenih servisa kao modernog i rastućeg načina slušanja glazbe', priopćeno je tada iz Ministarstva kulture i medija.

No, iz ZAPRAF-a i HDU-a tvrde kako su odnosi između diskografa i izvođača već od ranije individualno uređeni te prilagođeni digitalnom dobu. Diskografi, tvrde oni, brinu o pravima izvođača koji su njihovi prirodni partneri. Naknade za streaming se, tvrde u ZAPRAF-u i HDU-u, sukladno ugovorima uredno isplaćuju. Glavni izvođači pjesama dobivaju svoje naknade od streaming pregleda, a studijski glazbenici koji su u proizvodnji određene pjesme sudjelovali, tvrde oni, za to su bili honorirani, ovisno o dogovorima s produkcijom, glavnim izvođačem ili diskografom te ne polažu pravo na daljnje honorare od streaminga.

Diskografi tvrde da je retroaktivna primjena Zakona protuustavna, dok iz Ministarstva tvrde kako se Zakonom uopće ne uvodi njegova retroaktivna primjena

‘Posebno sporna je odredba o retroaktivnoj primjeni Zakona koja dovodi u pitanje legalnost svih snimaka ikada snimljenih u hrvatskoj diskografiji. Takva retroaktivna primjena Zakona ne samo da je protuustavna već je i u izričitoj suprotnosti s Direktivom EU koja se u ovaj novi Zakon implementirala,’ tvrde iz ZAPRAF-a i HDU-a, dodajući kako novi Zakon podrazumijeva i reviziju odnosa između svih izvođača i diskografa, a vezano uz preglede na streaming servisima.

Inače, postoji oko 180 000 snimaka hrvatske diskografije i primjenom novog Zakona - tvrde u ZAPRAF-u i HDU-u - trebali bi se revidirati ugovori sa svim izvođačima na snimkama.

‘U primjeni, to bi značilo u odnosu na brojne snimke, pa čak i one znatno starijeg datuma, da bi proizvođač fonograma (diskograf) morao ponovno pregovarati i sklapati nove ugovore sa svim izvođačima koji su snimali na pojedinoj snimci, te koji su bili uredno plaćeni za svoj dio koji su trebali odsvirati. Tu se prvenstveno misli na tzv. studijske odnosno sporedne glazbenike (eng. session musicians, studio musicians, or backing musicians), koji su, nakon što su odsvirali određeni instrument određenog trajanja na nekoj snimci, bili plaćeni i naknadno nikada nisu imali dodatna potraživanja prema diskografu ili dovodili u pitanje legalnost snimke i prava iskorištavanja te iste snimke što u eri fizičke distribucije, što sada u digitalnom dobu,’ tvrde iz ZAPRAF-a.

Ministarstvo je, pak, još početkom siječnja odbacilo tvrdnje HDU-a i ZAPRAF-a da se zakonom uvodi njegova retroaktivna primjena, ističući da se njime propisuje prijelazno razdoblje za usklađivanje s izmijenjenim odredbama.

Zakon je, ističu, donesen temeljem dugotrajnih stručnih rasprava u okviru za tu svrhu uspostavljene radne skupine, kao i temeljem više ciklusa konzultacija s predstavnicima zainteresiranih dionika, odnosno na transparentan i participativan način.

'Pravo je svakog građanina i svake udruge da postavlja pitanja Ustavnom sudu u vezi s odredbama zakona, pri čemu smatramo da će Ustavni sud potvrditi da je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima sukladan s Ustavom i ciljevima donošenja predmetnog Zakona i Direktive', poručili su tada iz Ministarstva kulture i medija.

Kako bismo pokušali rasplesti ovaj čvor nerazumijevanja i različitih pravnih tumačenja s obje strane, donosimo pregled situacije u kojemu smo razgovarali s akterima koji vide problem s novim Zakonom, kao i s onima koji su sudjelovali u prenošenju te Direktive EU u hrvatski zakonodavni okvir te smatraju da je Zakon uspjelo rješenje.

Odvjetnica Sandra Marković: Razumljivo je da nadležno Ministarstvo brani stav da je Zakon ustavan i usklađen s pravom EU, no određena rješenja čine se sporna i upitna

Odvjetnica Sandra Marković, koja je pisala Prijedlog za ocjenu suglasnosti novog Zakona s Ustavom u ime ZAPRAF-a i HDU-a, drži da autorsko pravo i srodna prava već uživaju zaštitu javnopravnih normi najvišeg ranga. Također, ističe kako je u Direktivi (EU) 2019/790 propisano da se niti jedna odredba Direktive u zemljama članicama ne smije primjenjivati retroaktivno, niti dovoditi u pitanje akte sklopljene i prava stečena prije 7. lipnja 2021. godine. Dodatno, prema njezinim riječima spomenuta EU Direktiva ne dozvoljava niti obvezno kolektivno ostvarivanje prava čime bi se određenim pravnim subjektima omogućio monopol.

Očekuje li da će Ustavni sud uvažiti njezin prijedlog? Zbog čega Ministarstvo tvrdi da je novi Zakon u skladu s Direktivom, suprotno navodima ZAPRAF-a i HDU-a?

‘O tome je li novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima protivan Ustavu RH i Direktivi (EU) 2019/790 o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, odlučit će Ustavni sud RH te institucije Europske unije. Razumljivo je da nadležno Ministarstvo koje je sudjelovalo u donošenju Zakona brani stav da je Zakon ustavan i usklađen s pravom EU,’ govori nam Marković, dodajući kako joj se u ovom trenutku određena rješenja kako ih je zakonodavac uredio svakako čine sporna i upitna u svojoj provedivosti.

‘To se posebice odnosi na članak 149. st. 3. i 4. te članak 306. stavak 5. Zakona. Uzimajući u obzir dosadašnju praksu i rješenja zakonodavca, navedenim odredbama iz novog Zakona, iz ustavnopravnog aspekta, dovodi se u pitanje temeljno načelo slobode uređivanja odnosa između umjetnika izvođača i proizvođača fonograma s obzirom na to da se nameće dodatna uloga organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koje se ne čini predviđenom Direktivom (EU) 2019/790. Pritom iz formulacije članka 306. stavak 5. proizlazi da bi intervencija zakonodavca u odnosu na ugovore o iskorištavanju umjetničke izvedbe na internetu imala retroaktivan učinak,’ kaže nam odvjetnica Marković, dodajući kako, prema njihovim saznanjima, druge države članice u implementaciji Direktiva (EU) 2019/790 nisu ugrađivale rješenja poput ovog hrvatskog zakonodavca.

‘Tek nakon što, odnosno ako sporne odredbe Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima stupe u primjenu, vidjet će se stvarne posljedice rješenja kakvo trenutno jest,’ uvjerena je odvjetnica Marković, specijalistica iz područja ustavnog prava.

Voditeljica radne skupine za izradu Zakona Romana Matanovac Vučković: Ima izvođača i autora koji su izrazito zadovoljni odnosima s diskografima, kao što ima i onih koji to nisu

Izvanredna profesorica na Katedri za građansko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ravnateljica HGZ-a i stručna voditeljica radne skupine za izradu Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, Romana Matanovac Vučković, kaže nam kako je ono što je za ovu diskusiju važno znati jest da je u samoj Direktivi (EU) 2019/790 o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu naglašeno da su autori i izvođači često u podređenom položaju naspram diskografa prigodom sklapanja ugovora o međusobnoj suradnji.

‘Evo, citirajmo točku 72. preambule te Direktive: ‘"Autori i izvođači često su u lošijem ugovornom položaju kada izdaju licenciju ili prenose svoja prava, uključujući i kada to čine u okviru vlastitih trgovačkih društava, u svrhu iskorištavanja djela uz naknadu, i te fizičke osobe trebaju zaštitu predviđenu ovom Direktivom kako bi mogle u potpunosti ostvarivati prava usklađena na temelju prava Unije." Stoga je potrebno u nacionalne propise, sukladno Direktivi, unijeti određene pravne mehanizme kako poboljšati položaj autora i izvođača prigodom pregovaranja s diskografima,’ kaže nam Matanovac Vučković, dodajući kako novi Zakon ima u cilju donijeti potreban balans u njihove međusobnim odnosima.

‘Stvari nisu jednoznačne niti jednostavne. Ima izvođača i autora koji su izrazito zadovoljni svojim odnosima s diskografima, kao što ima i onih koji to nisu. Diskografi, izvođači i autori jedni bez drugih ne mogu jer proizvod kojeg nude na tržištu - glazba - je njihov zajednički proizvod. Stoga je najvažnije da oni prepoznaju da su nužno upućeni jedni na druge i da međusobno surađuju. Zakon je tu samo zato da im pomogne ostvariti tu suradnju,’ kaže nam Matanovac Vučković.

Pitamo je dalje o tvrdnjama ZAPRAF-a i HDU-a o tome da su izvođači, pogotovo sporedni, već bili honorirani prilikom snimanja glazbe koja se kasnije streama te da im stoga ne pripadaju dodatni honorari od streaminga. Što misli o toj tezi?

‘Uvriježeno je u praksi da se drukčije rješavaju odnosi tzv. glavnih izvođača s diskografom a drukčije pratećih glazbenika. Nekada se ugovaraju jednokratne paušalne naknade, nekada postotak od prihoda, nekada naknade u nekoliko paušalnih rata, a nekada kombinacija svih ili nekih od ovih kriterija. Hoće li diskograf biti dužan izvođaču isplatiti dodatni honorar od streaminga ovisi o njihovom međusobnom ugovoru. Novi Zakon propisuje da ako ugovora između izvođača i diskografa nema, onda se prava ostvaruju putem organizacije za kolektivno ostvarivanje koja zastupa izvođače,’ kaže Matanovac Vučković, dodajući kako, budući da je pripremala nacrt Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kao stručna voditeljica radne skupine, može reći da vjeruje da je propis dobro izbalansiran što se tiče međusobnih odnosa izvođača i diskografa i da ga je moguće provesti u praksi.

Podsjetimo, prema podacima koji su od strane diskografa do sada komunicirani u javnosti radi se o oko 180 tisuća snimaka hrvatske diskografije. Kako Matanovac Vučković zamišlja da će se nanovo potpisivati ugovori sa svim izvođačima koji su sudjelovali na nekoj snimci? Što je sa snimkama iz davnih godina?

‘Zakon ne kaže da se nanovo trebaju potpisivati ugovori koji su već potpisani i izvršeni u skladu s odredbama o ugovoru o iskorištavanju glazbene umjetničke izvedbe na internetu. Postoji niz odredaba u pravnom sustavu o tome kako se utvrđuje postoji li ugovor ili ne, kao i o tome tko može zastupati umjetnika izvođača prilikom sklapanja ugovora i je li ugovor izvršen. To je primjenjivo na sve snimke, uključujući i one iz davnih godina,’ odgovara Matanovac Vučković s kojom dalje komentiramo činjenicu kako ZAPRAF i HDU tvrde da je Zakon protivan Direktivi EU, posve suprotno Ministarstvu koje, pak, tvrdi da je Zakon u potpunosti usklađen s odredbama Direktive. O čemu se tu radi? Čitaju li i tumače obje strane skroz različito tu direktivu?

‘Pa da, vidimo da postoje različita tumačenja pojedinih odredaba Direktive (EU) 2019/790 kod različitih zainteresiranih skupina. Kao stručna voditeljica radne skupine za izradu ovog novog Zakona svakako sam nastojala postići objektivno i nepristrano rješenje, ne samo po ovom već i po svim drugim izazovnim pitanjima koja uređuje novi Zakon. Jasno je da nisu svi zadovoljni i ne mogu biti svi zadovoljni ako zastupaju dijametralno suprotna stajališta. Zakon je kompromis, ne može udovoljiti svima i svakome,’ kaže Matanovac Vučković.

Mia Dimšić: Imam odličnu suradnju sa svojom izdavačkom kućom Croatia Records

Kontaktirali smo i niz najslušanijih hrvatskih glazbenih izvođača da vidimo jesu li zadovoljni dosadašnjom suradnjom sa svojim diskografima i jesu li redovno honorirani za svoje streaming preglede.

Odgovorila nam je samo Mia Dimšić:

‘Od potpisivanja svojeg prvog diskografskog ugovora imam odličnu suradnju sa svojom izdavačkom kućom Croatia Records. Za sve honorare koje primam temeljem tih ugovora, a ona uključuju i prava od monetizacije svih digitalnih servisa, Croatia Records mi svaka 3 mjeseca šalje izvješća.’

Odvjetnica Valentina Šokec: Studijski izvođači plaćaju se jednokratno i zauzvrat prenose sva svoja prava na snimci ili na diskografa ili na glavnog izvođača

O provedivosti novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u glazbenoj industriji porazgovarali smo i s odvjetnicom Valentinom Šokec iz odvjetničkog društva Korper i Partneri. Iz ZAPRAF-a i HDU-a tvrde da su se novim Zakonom u praksi otvorila brojna pitanja, a na koja odgovore neće imati odvjetnici, suci, a niti predstavnici akademske zajednice prilikom tumačenja Zakona.

Zbog čega misli da će biti teško taj Zakon provoditi u praksi? 

'Pravo činjenja dostupnim javnosti (pravo koje se ostvaruje na internetskim glazbenim digitalnim servisima) se do stupanja na snagu novog Zakona moglo ostvarivati individualno, što je značilo da je izvođač imao slobodu izbora hoće li to pravo ostvarivati samostalno, putem proizvođača fonograma (diskografa) ili putem organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Prema novom Zakonu predmnijeva se da se to pravo ostvaruje obvezno kolektivno preko jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, koja ne sudjeluje u nastanku snimke niti ne preuzima rizik uspjeha snimke, osim ako je umjetnik izvođač prenio pravo na proizvođača fonograma putem ugovora koji mora biti u pisanom obliku i koji mora imati točno propisani sadržaj,' kaže Šokec, dodajući kako se tijekom rasprave o prijedlogu Zakona, a naročito kroz razmatranja pri zakonodavcu, iskristalizirao dojam da je rečeno pravno pravilo usvojeno jer navodno diskografi nemaju regulirana prava, ne plaćaju, ili nedovoljno plaćaju pojedine umjetnike glazbene izvođače, za snimke koje se nalaze na internetu.

'Međutim, zakonodavac nije uzeo u obzir dosadašnji model poslovanja koji je u Hrvatskoj identičan kao i u svijetu, a to je da se glavni izvođači (oni s kojima publika povezuje pjesmu - obično glavni vokal) plaćaju ovisno o uspjehu snimke na tržištu budući da oni, zajedno s diskografom, sudjeluju u riziku objave i uspjeha snimke, dok se prateći/studijski ili gostujući izvođači (oni čiji je doprinos izvedbi sporedne naravi - instrumentalisti, prateći vokali..) plaćaju jednokratno i u cijelosti prilikom stvaranja snimke i zauzvrat prenose sva svoja prava na snimci ili na diskografa ili na glavnog izvođača ili na producenta', pojašnjava Šokec, pa dodaje:

'Izmjene su u novi zakon unesene pod egidom zaštite sporednih izvođača, međutim uopće, niti u jednom momentu nije sagledana održivost, odnosno neodrživost propisanog modela. Na svakoj snimci uglavnom sudjeluje veći broj sporednih izvođača pa kada će se naknada koja se ostvari od digitalnih servisa podijeliti na svakog od njih oni će primiti vrlo mali (gotovo nikakav) iznos, osobito uzimajući u obzir postotak u kojem su hrvatske snimke zastupljene na digitalnim servisima. Može se očekivati da će trošak kolektiranja i raspodjele naknada za sporedne izvođače po ovom novom modelu biti veći od njihove zarade, od čega bi zapravo jedino mogla profitirati kolektivna organizacije preko koje će se to pravo ostvarivati. Jednako tako, bit će zanimljivo vidjeti kako će se odrediti pravedna visina naknade jer nije niti svaki sporedni izvođač u istoj mjeri prepoznat od publike, pa postoji opravdani razlog zbog čega su se do sada ta prava uvijek individualno ostvarivala – kako bi svaki izvođač mogao sam diktirati svoju cijenu na tržištu,' govori nam Valentina Šokec.

Zatim je opet pitamo da nam predoči i taj 'pravni kaos' koji bi mogao nastati implementacijom Zakona, a u što su uvjereni neki pravnici.

'Vrlo je lako predstaviti si konkretnu situaciju kaosa u kojoj su npr. sporedni izvođači - Zagrebačka filharmonija; prema novom Zakonu prava koja ostvaruju radnici prenose se na poslodavca, dakle poslodavac ima pravo na naknadu, ali nije član udruge niti se njegovo članstvo u udruzi presumira; radnici svirači su ili faktični, ili presumirani članovi izvođačke udruge. Tko, kako i koja ovdje prava ostvaruje?', pita se odvjetnica Šokec, dodajući kako Zakonodavac, a ni predlagač Zakona, očito nisu temeljito promišljali o cijeloj izvođačkoj sceni, već im je samo nametnuta, kako kaže, ničim potkrijepljena ideja da pojedini izvođači nisu plaćeni.

'Upitna je primjena Zakona i u dijelu (čl. 306. st. 5.) u kojem je navedeno da bi se svi postojeći ugovori zaključeni između izvođača i proizvođača fonograma trebali uskladiti s novim Zakonom u roku od tri godine od njegovog stupanja na snagu što će zapravo biti nemoguće postići i s obzirom na broj izvođača i na broj od preko 180.000 snimaka. Osim toga tu i su brojne stare snimke za koje se ne zna u svim slučajevima tko je sve sudjelovao na njima, a i neki izvođači su preminuli pa će biti veliki izazov naknadno utvrditi što je bila njihova prava volja u trenutku kada su se odlučili za suradnju s diskografom. Dodatno, s obzirom na to da su na brojnim starim snimkama koje su nastale prije samostalnosti Hrvatske sudjelovali brojni regionalni izvođači iz susjednih zemalja postavlja se pitanje i što će biti s tim snimkama i kako bi se u tim slučajevima trebala regulirati njihova prava. Zbog svega ovoga mogu se očekivati brojni sporovi,' zaključuje Šokec.