Otkako je najavljeno da se novim Zakonom o autorskom i srodnim pravima - odnosno prenošenjem Direktive EU o spomenutim pravima u nacionalno zakonodavstvo - otvara prilika za milijunsku zaradu od naplate autorskih prava na internetskim, glazbenim streaming servisima (Spotify, YouTube, Deezer...), u Hrvatskoj je započeo svojevrsni rat oko toga tko će kontrolirati taj ogroman protok novca.

Iako je Zakon stupio na snagu 22. listopada 2021, rasprave se i dalje vode. Prvenstveno oko toga hoće li sami izvođači - kao što je to bilo i do sada i kao što je uobičajena praksa u svijetu - svoje honorare, ukoliko se budu streamali na digitalnim servisima, ostvarivati preko svog diskografa ili će se tu nametnuti izvođačka udruga HUZIP, koja otpočetka donošenja Zakona - prema tvrdnjama ZAPRAF-a i HDU-a - zahtjeva da se sva naplata i raspodjela izvođačkih naknada vrši preko njih.

Zakon je, rekli smo, stupio na snagu, no priča je dobila svoj nastavak.

Naime, predstavnici Hrvatske diskografske udruge (HDU) i Udruge za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava (ZAPRAF) u utorak su Ustavnom sudu podnijeli prijedlog za ocjenu ustavnosti tog novog Zakona. Naime, oni ocjenjuju neke od odredbi novog Zakona štetnima i protuustavnima te tvrde da nisu u skladu s Direktivom Europske unije, a udruge HUZIP (Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava) i HGU (Hrvatska glazbena unija) optužuju za pokušaj monopolizacije i ostvarivanja dodatnih naknada za sebe, a na štetu izvođača.

No, što to točno znači, odnosno u čemu diskografi vide problem s novim Zakonom i za što se, zapravo, bore?

'Borimo se za slobodu izbora, slobodu ugovaranja, za prava izvođača i diskografa kojima je novim zakonom zapravo ograničena sloboda izbora i ugovaranja. Ono što nam je najproblematičnije jest retroaktivna primjena novog zakona’, rekla nam je Maja Vidmar Klarić, direktorica ZAPRAF-a, pojasnivši dodatno u čemu je zapravo problem s novim Zakonom.

‘Posebno sporna je odredba o retroaktivnoj primjeni Zakona koja dovodi u pitanje legalnost svih snimaka ikada snimljenih u hrvatskoj diskografiji. Takva retroaktivna primjena Zakona ne samo da je protuustavna već je i u izričitoj suprotnosti s Direktivom EU koja se u ovaj novi Zakon implementirala,’ rekla nam je Vidmar Klarić, obrazloživši kako novi Zakon podrazumijeva reviziju odnosa između svih izvođača i diskografa, a vezano uz preglede na streaming servisima. Iz ZAPRAF-a i HDU-a, naime, tvrde kako su ti odnosi već individualno uređeni te od ranije prilagođeni digitalnom dobu. Diskografi, tvrde oni, brinu o pravima izvođača koji su njihovi prirodni partneri. Naknade za streaming se, tvrde u ZAPRAF-u i HDU-u, sukladno ugovorima uredno isplaćuju. Glavni izvođači pjesama dobivaju svoje naknade od streaming pregleda, a studijski glazbenici koji su u proizvodnji određene pjesme sudjelovali, tvrde oni, za to su bili honorirani, ovisno o dogovorima s produkcijom, glavnim izvođačem ili diskografom te ne polažu pravo na daljnje honorare od streaminga.

‘Brine nas državna intervencija u privatnopravne odnose', kaže Vidmar Klarić, dodajući kako će biti nemoguće revidirati sve te ugovore.

'Kako će se to napraviti za album Ive Robića iz 1956., album Josipe Lisac 'Dnevnik jedne ljubavi' iz 1973. ili pak albume Magazina iz 80-ih godina? A što je s onim izvođačima koji su preminuli?, pitaju se iz HDU-a i ZAPRAF-a.

'EU Direktiva ne dozvoljava obvezno kolektivno ostvarivanje prava čime bi se određenim pravnim subjektima omogućio monopol'

Odvjetnica Sandra Marković, koja je pisala Prijedlog za ocjenu suglasnosti novog Zakona s Ustavom u ime ZAPRAF-a i HDU-a, drži da autorsko pravo i srodna prava već uživaju zaštitu javnopravnih normi najvišeg ranga te da ih je potrebno sagledavati u duhu i prema standardima zajamčenim Ustavom te odgovarajućim međunarodnim dokumentima.

‘Uz pregled šire slike zanimljivog pravnog i životno rapidno digitalizirajućeg segmenta s kojim se svi susrećemo, glazbom, u Prijedlogu je argumentirana specifičnost pozicija više subjekata kojima su upućene odredbe Zakona, ali i pravne i životne pozicije unutar tih odnosa. Izdvojili smo i nekoliko ustavnih okosnica Prijedloga. U Prijedlogu se ističe da je novim zakonskim uređenjem nepotrebno nametnut posrednik slobodnom ugovaranju umjetnika izvođača i proizvođača fonograma u vidu organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Nadalje, zakonodavac je izjednačio položaj proizvođača fonograma s položajem korisnika izvedbi. I ustavno najzvučniji moment koji ovdje navodimo, a to je retroaktivna revizija ugovora o iskorištavanju glazbenih izvedaba umjetnika izvođača koji su između umjetnika izvođača i proizvođača fonograma sklopljeni prije stupanja na snagu ovoga Zakona’, kaže Marković, dodajući kako u svom Prijedlogu za ocjenu ustavnosti argumentiraju i povredu prava vlasništva u vezi ograničenja izvršavanja srodnog prava umjetnika izvođača i proizvođača fonograma da slobodno odlučuju o načinu na koji žele iskorištavati svoja prava.

Vezano uz spomenutu Direktivu EU, odvjetnica Marković navodi:

‘U Direktivi (EU) 2019/790 je propisano je da se niti jedna odredba Direktive u zemljama članicama ne smije primjenjivati retroaktivno, niti dovoditi u pitanje akte sklopljene i prava stečena prije 7. lipnja 2021. godine. EU Direktiva ne dozvoljava dodavanje novih prava ni ponovno preispitivanje ugovora, kao niti obvezno kolektivno ostvarivanje prava čime bi se određenim pravnim subjektima omogućio monopol,’ kaže odvjetnica Marković.

Ministarstvo kulture i medija: Zakon o autorskom pravu donesen na participativan način, a osporavane odredbe kompromisno su rješenje između interesa diskografa i izvođača

U svojoj reakciji na tvrdnje diskografa i njihov Prijedlog za ocjenu ustavnosti novog zakona, iz Ministarstva kulture i medija poručili su kako je ‘Zakon o autorskom pravu donesen na participativan način, a osporavane odredbe kompromisno su rješenje između interesa diskografa i izvođača.’

Nadalje, iz Ministarstva tvrde kako je ‘zakon u potpunosti usklađen s odredbama Direktiva (EU) 2019/790 o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, kao i ostalim direktivama i uredbama Europske unije koje reguliraju ovo područje (njih ukupno 16)’. Također opovrgavaju i tvrdnju HDU-a i ZAPRAF-a da se zakonom uvodi njegova retroaktivna primjena, ističući da se njime propisuje prijelazno razdoblje za usklađivanje s izmijenjenim odredbama. Za diskografe i izdavače ističu kako imaju maksimalističke zahtjeve, a za sporne odredbe Zakona tvrde kako se njima nastoji ispraviti globalno prisutna anomalija da znatan broj glazbenih izvođača ne dobiva naknadu za korištenje njihovih izvedbi putem digitalnih glazbenih servisa kao modernog i rastućeg načina slušanja glazbe.

No, u ZAPRAF-u i HDU-u tvrde drugačije.

'Diskografi nikada nisu imali nikakve zahtjeve prema Ministarstvu kulture i medija što se tiče novog Zakona, a kamoli maksimalističke. Jedino što smo htjeli je biti dio Europe tako da se Direktiva vjerno implementira uvažavajući dugogodišnju raspravu koja se vodila na razini europskih institucija i postignutih kompromisa,’ rekli su nam iz ZAPRAF-a. Na naš upit o tvrdnji Ministarstva koje je priopćilo da se radi o ‘kompromisnom rješenju između interesa diskografa i izvođača’, kažu kako to nije slučaj.

‘O kompromisu, a kamoli dobrom nema ni govora. Snaga argumenata europske i svjetske prakse bila je jednostavno ignorirana u cilju pogodovanja jednoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. Smatramo da su sporni članci Zakona 149. i 306. stavak 5. ekstremno subjektivno dovedeni u sam Zakon na štetu i diskografa i izvođača,’ tvrde u ZAPRAF-u i HDU-u. Oštro demantiraju i tvrdnje Ministarstva da je Zakon donesen u skladu sa spomenutom Direktivom EU.

‘Direktiva izričito u članku 26. propisuje da se ne smiju dovoditi u pitanje akti sklopljeni niti prava stečena prije 7. lipnja 2021 godine kada je bio rok za implementaciju Direktive u državama članicama. Hrvatski Zakon ne samo da je u suprotnosti s tom odredbom, nego je u suprotnosti i s cjelokupnom pravnom stečevinom gdje je sloboda ugovaranja i prava na izbor jedno od temeljnih načela’, rekli su nam.

HDU i ZAPRAF: Ako se ne potpišu novi ugovori sa svim izvođačima koji su ikada sudjelovali na bilo kojoj snimci, diskografu i izvođaču se oduzimaju sva stečena prava i daju se u ruke jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava

Podsjetimo, Ministarstvo je ranije priopćilo da je riječ o prilagodbi ugovora novom Zakonu, a ne o retroaktivnoj primjeni Zakona.

‘Kako može biti riječi o prilagodbi Ugovora, ako država kreće od postavke da ugovori uopće ne postoje i da prava nisu ni regulirana? Štoviše, ako se ne potpišu novi ugovori sa svim izvođačima koji su ikada sudjelovali na bilo kojoj snimci diskografu i izvođaču se oduzimaju sva stečena prava i daju se u ruke jedne organizacije za kolektivno ostvarivanje prava. Što će biti sa svim onim ulaganjima u snimku koji su imali diskografi, pa i glavni izvođači, od financijskog ulaganja, promocije, distribucije, digitalizacije i sl.? Tko će njima nadoknaditi štetu?’, pitaju se iz ZAPRAF-a i HDU-a.

Vezano uz retroaktivne revizije Ugovora o kojima je nakon usvajanja novog Zakona bilo mnogo riječi, iz ZAPRAF-a navode i primjer u praksi.

‘U primjeni, to bi značilo u odnosu na brojne snimke, pa čak i one znatno starijeg datuma (npr. Josipa Lisac 'O jednoj mladosti', snimka iz 1973., Ivo Robić, 'Samo jednom se ljubi', snimka iz 1956., Oliver Dragojević, 'Skalinada', snimka iz 1982., Crvena Jabuka i Kemal Monteno, 'Nekako s proljeća', snimka iz 1991.), da bi proizvođač fonograma (diskograf) morao ponovno pregovarati i sklapati nove ugovore sa svim izvođačima koji su snimali na pojedinoj snimci, te koji su bili uredno plaćeni za svoj dio koji su trebali odsvirati. Tu se prvenstveno misli na tzv. studijske odnosno sporedne glazbenike (eng. session musicians, studio musicians, or backing musicians), koji su, nakon što su odsvirali određeni instrument određenog trajanja na nekoj snimci, bili plaćeni i naknadno nikada nisu imali dodatna potraživanja prema diskografu ili dovodili u pitanje legalnost snimke i prava iskorištavanja te iste snimke što u eri fizičke distribucije, što sada u digitalnom dobu,’ pojasnili su nam iz ZAPRAF-a, osvrnuvši se posebno na album Josipe Lisac 'Dnevnik jedne ljubavi' iz 1973. godine.

‘Na njemu je uključenih 10 snimaka, i to bi značilo da je sada potrebno kontaktirati svih 30-ak studijskih glazbenika koji su sudjelovali pri produkciji snimaka i odsvirali flautu, glasovir, električni glasovir, akustičnu gitaru, električnu gitaru, Hammond orgulje, Fender bass, konge, tamburin, bubnjeve, tenor saksofon, bariton saksofon, trombon, trubu, violinu, violu, violoncello, obou, rog, fagot i pjevali prateće vokale. Ovu odredbu u praksi je nemoguće izvršiti s obzirom na to da se radi o potpisivanju novih ugovora s tisućama glazbenika za preko 180 000 snimaka koliko ih postoji u hrvatskoj diskografiji,’ kažu oni, dodajući kako je u određenom broju slučajeva nemoguće identificirati, odnosno pronaći sve izvođače, s obzirom na protok vremena i činjenicu da su neki od njih preminuli.

‘Upitno je i koliko nasljednici raspolažu s informacijama. Isto tako nije jasno na koji način bi se postupalo s postojećim ugovorima koji su izvršeni tj. kojima je diskograf uložio novac u snimku tj. album, a zauzvrat mu je izvođač prenio sva potrebna prava kako bi snimku mogao distribuirati i onda opet od ostvarene prodaje dio prihoda sukladno istom tom ugovoru uplaćivati izvođaču. Glavna intencija ove jedinstvene odredbe koju ne poznaje niti jedna druga država članica EU i koja je u izričitoj suprotnosti s Direktivom i Ustavom jest ta da, ako se ne potpišu ugovori sa svim izvođačima koji su snimali na snimci, prava izvođača će se ostvarivati isključivo preko organizacije za kolektivno ostvarivanje prava koja ima monopol i nema ama baš nikakve veze s nastankom snimke, ulaganjima u snimku i koja za sebe zadržava određeni iznos provizije,’ zaključuju iz ZAPRAF-a i HDU-a, ističući kako je spornom odredbom diskograf stavljen u diskriminatoran položaj te se potpuno anulira njegovo pravo vlasništva i raspolaganja odnosno iskorištavanja pojedine snimke, kao i sva ulaganja koja je imao na toj snimci kada ju je snimio, kao i naknadno prilikom digitalizacije, digitalne distribucije, marketinga i ostalog.