Charles Eisenstein jedan je od pisaca 'novog doba', a zbog svojih eseja i filmova na internetu dobio je titulu kontrakulturalnog intelektualca. Iako je diplomirao matematiku i filozofiju na Sveučilištu Yale, svoju je karijeru usmjerio prema temama civilizacije, svijesti, novca i kulturne evolucije ljudi
Među njegovim najpoznatijim knjigama ističu se Sacred Economics, The Ascent of Humanity te Srce zna da je drugačiji svijet moguć, koju je upravo objavila Planetopija, navodi se u najavi.
Naša je civilizacija izgrađena na sustavu simbola, mitologiji, ili jednostavno rečeno – priči. Priča našeg vremena govori o kontroli i napretku, to je priča o separaciji. U toj je priči čovjekova svijest odvojena od njegova tijela, on je odvojen od drugih i od prirode, a pojedinac je osuđen na beskonačno nadmetanje i borbu za vlastite interese.
U vrijeme socijalne i klimatske krize čini se da se svijet koji poznajemo polako urušava što otvara priliku za nešto novo – stvaranje priče koja će se temeljiti na međusobnoj povezanosti, povjerenju, usklađenosti i ozdravljenju, ne samo za nas, već i za buduće naraštaje. Drugim riječima, radi se o priči o neodvojivosti koju Eisenstein nudi kao protulijek prevladavajućem cinizmu, očaju i paralizi.
U knjizi Srce zna da je ljepši svijet moguć Eisenstein istražuje prostor između tih dviju priča te u knjizi donosi niz primjera iz stvarnog života koji dokazuju da mali i osobni činovi hrabrosti, ljubaznosti i vjere u sebe mogu promijeniti kulturni narativ separacije, koji je uzrok trenutačne planetarne krize i ne može nam dati odgovore na temeljna životna pitanja. Istovremeno nas podsjeća na elementarnu istinu: svi smo povezani, a naši osobni izbori, koliko god nam se činili nevažnima, imaju nevjerojatnu transformacijsku moć i utječu na cijeli svijet.
'Najizravniji način prekidanja priče o separaciji u korijenu jest da se nekome omogući da proživi iskustvo neodvojivosti. Čin plemenitosti, opraštanja, pažnje, iskrenosti ili bezuvjetnog prihvaćanja je protuprimjer svjetonazora separacije, čime se krše pravila poput onoga 'svatko se brine samo za sebe' i potiče prirodna težnja za davanjem, stvaranjem, ljubavlju i igrom.'