'Vladara' je preveo politolog Damir Grubiša koji se desetljećima znanstveno, urednički i prevoditeljski bavi političkim mišljenjem tog velikog Firentinca.

'Vladar' je u Hrvatskoj doživio dva prijevoda. Prvi je bio pionirski pothvat F. M. Dominikovića pod naslovom 'Knez' (1918.), a drugi prijevod se duguje književnom povjesničaru i teoretičaru Ivi Frangešu koji ga je preveo 1952. godine, a taj prijevod je naknadno pretiskan u pet navrata.

Izdavač navodi kako se Frangešov prijevod smatra literarno uzornim jer na hrvatski znalački prenosi sintaksu renesansnoga literarnog diskursa, ali je to izdanje imalo i krupne nedostatke u vidu škrtih komentara uz sam glavni tekst, nehajni odnos spram pojedinih ključnih kategorija (virtù, fortuna i prncipato) te stanovitih samovoljnih zadiranja u sam tekst.

Grubiša u opširnom predgovoru navodi kako je to djelo nastalo u kontekstu vremena u kojem je Machiavelli živio i djelovao te u kontekstu povijesnih zbivanja koja su oblikovala njega i njegov pogled na svijet. Uz to, dodaje, djelo je  nastalo u specifičnom kontekstu njegova života i to ne kao rezultat apstraktnog intelektualnog rada, već s određenom utilitarnom svrhom i ciljem. Poručuje i da se 'Vladar' i cijeli Machiavellijev opus ne može svesti na  maksimu 'cilj opravdava sredstva', što, ističe, Machiavelli nikad nije ni rekao ni napisao. 

Pojašnjava kako su to naknadne interpretacije i valorizacije iz doba protureformacije kada je 'Vladar', uz ostala Machiavellijeva djela, dospio na crkveni Indeks zabranjenih knjiga na kojem je ostao do kraja 19. stoljeća..

Grubiša naglašava kako je Machiavelli u tom djelu razotkrio mehanizme vlasti i vladanja, hipokriziju kršćanskih vladara i njihove okrutne metode razračunavanja s neprijateljima i protivnicima te prizemnu realnost politike.

Tako, za razliku od autora građanskog humanizma, koji pišu o plemenitosti i dostojanstvu čovjeka, Machiavelli ingeniozno slika ponašanje političkih aktera - ne samo vladara već i pojedinih društvenih skupina i naroda, čije su težnje jedino plemenite jer se svode na to da njima nitko ne gospodari. 

'Polazeći od svoje pesimistične antropologije, Machiavelli ocjenjuje da su ljudi općenito zli, ali dopušta mogućnost da se ta njihova zla priroda, u određenim okolnostima, korigira dobrim i pravednim političkim poretkom', navodi Grubiša. Pojašnjava i da se kroz cijeli rukopis 'Vladara' provlači slikanje ljudskog roda crnim bojama: ljudi su povodljivi, sebični, u biti okrutni i krvožedni.

Zato i novi vladar mora o svemu tome voditi računa želi li, uz podršku građana, zadržati vlast, ali istovremeno ne smije dopustiti da se njegova vlast pretvori u apsolutističku jer takva vlast i takvi vladari dolaze u opasnost da propadnu bez milosti.

Damir Grubiša rođen je 1946. u Rijeci. Doktorirao je političke znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, a nakon toga je specijalizirao međunarodne odnose na City University of New York, mirovne studije na Université de Paix u Namuru (Belgija) i ljudska prava u Austrijskom centru za mir u Stadtschleiningu. Predavao je komparativnu politiku i talijansko društvo i institucije na Sveučilištu u Rijeci te europske studije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Među inim priredio je izdanja 'Niccolò Machiavelli: Izabrano djelo I-II'; 'Niccolò Machiavelli: Politička i skaradna pisma', 'Politička misao talijanske renesanse'. Autor je knjiga 'Monarhija i republika u političkoj misli renesanse', 'Berluskonizam: talijanski politički dossier 2001.-2006' te 'Englesko-hrvatski diplomatski rječnik'.