Naklada Ljevak objavila je knjigu "Slikarstvo i mržnja" Dimitrija Popovića, u kojoj autor na originalan i inovativan način, kroz povijest svjetske likovne umjetnosti te referirajući se na svoja djela iste tematike, istražuje fenomen mržnje u slikarstvu.

Na pomno odabranim primjerima, Dimitrije Popović u knjizi pokušava odgovoriti na ključno pitanje: zašto su upravo negativne emocije poput zla, rugobe ili mržnje, osobito produktivni pokretači umjetničke kreacije?

Za likovne umjetnike mogućnost preobrazbe ružnoga u lijepo (i obrnuto) uvijek je bila bogat izvor najprodubljenijih kreacija i izazova. Osobito su produktivne bile mitološke teme (Meduza, Medeja) i prizori iz Biblije (Judita i Holoferno, Saloma, Samson i Dalila, Kristovo raspeće), ali Popović se osvrće i na mržnju/zlo koje generiraju društvena zbivanja (ratovi, prevrati), kao i na mržnju koja je rezultirala antiumjetničkim gestama.

Slikar izrazito intelektualnih sklonosti

Popović je kao slikar uvijek pokazivao izrazito intelektualne sklonosti i u svojim se djelima snažno oslanjao na kulturnu memoriju, kako daleke prošlosti tako i suvremenosti. Slikarstvo je za njega forma mentis. Zato je materijal/poticaj za slikanje cjelokupna kultura/umjetnost čovječanstva shvaćena kao svojevrsna riznica (thesaurus), uvijek raspoloživa, iz koje se mogu, prema osobnim afinitetima, crpiti impulsi za vlastitu umjetničku kreaciju.

U ovoj knjizi uhvatio se intrigantne teme, teme koja se nalazi na sjecištu različitih umjetničkih i znanstvenih disciplina. Na pitanje zašto su dramatični sadržaji, mračnih i tragični sižei posebno inspirativni za umjetničko izražavanje, Popović odgovara argumentima filozofije i psihologije umjetnosti, ali i logikom koja proizlazi iz same umjetničke prakse.

"Knjiga Dimitrija Popovića 'Slikarstvo i mržnja' donosi nova istraživanja o fenomenu mržnje u slikarstvu. Posrijedi su zapravo interdisciplinarne psihološko-sociološke studije o fenomenu mržnje, ali i oblicima njezine tematizacije u likovnoj umjetnosti u rasponu od renesansnoga slikarstva do povijesnih avangardi u prvoj polovici 20. stoljeća (s naglaskom na dadaizam)", napisao je u recenziji knjige akademik Krešimir Nemec.

Popovića zanima kako se u slikarskoj imaginaciji mržnja, kao izrazito negativna emocija, transponira u ljepotu i sklad slike.

Na nizu odabranih primjera, autor se suvereno kreće kroz meandre likovne povijesti i znalački tumači kreacije koje najbolje ilustriraju temu "ljepote užasa" i "estetiku ružnoga". Paralelno, uz analizu klasičnih djela iz povijesti slikarstva, Popović se osvrće i na svoje radove na istu temu, a posrijedi su djela koja često izravno dijalogiziraju s tuđim iskustvima.

Sva analizirana djela ujedno su i reproducirana u knjizi.

Slikar, kipar, grafičar i pisac Dimitrije Popović (1951.) osebujnom crtačkom i slikarskom vještinom bilježi neobične figuralne kompozicije i likove. Pokazuje naglašenu sklonost istraživanju i destrukciji ljudskoga tijela, afektu te spajanju proturječnosti (erotskih tema s kristološkima, nadrealnih s klasičnima). Svoj je opus ostvario u ciklusima (Kukci, 1972–74; Mitološki motivi, 1977–78; Erotika, 1979–80; Corpus Mysticum, 1984–86; Marilyn Monroe, 1990; Hommage à Dalí, 2004).

Autor je velikoga broja grafičkih mapa. Od kraja 1980-ih bavi se skulpturom, koju izvodi pretežito u bronci. Dosad je priredio sedamdesetak samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu i sudjelovao na više od tristo grupnih. Dobitnik je tridesetak domaćih i međunarodnih nagrada za likovnu umjetnost i književnost.

Objavio je knjige "Veronikin rubac" (1996.), "Smrt u slikarstvu" (2001.), "Priče iz Arkadije" (2005.), "Corpus Mysticum" (2007.), "Raspeće strasti" (2008.), "Blud i svetost" (2010.), "Smrt Danila Kiša" (2011.), "Luča Njegoševe noći" (Zagreb, 2012.), "Proces Kafkinoga Preobražaja" (2013.), "Ljubičasto ogledalo" (2015.), "Eros, krv i svetost" (2017.), "Uokvirene riječi" (2018.), "Labirinti sjećanja" (2018.), "Mit o ženi" (2020.) i "Likovni zapisi u doba korone" (2021.).

Član je Crnogorske akademije nauka i umjetnosti i Duk­ljanske akademije nauka i umjetnosti, Ruske akademije književnosti, Slavenske akademije književnosti i umjetnosti (Bugarska), Crnogorskog PEN centra, Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva pisaca.