Mumija Oxi ukrašena draguljima, škotski medikus poljskoga kralja, Zelena Djeca koja se hrane mjesečinom, udovac kojem sve čarape imaju šav na krivome mjestu, maser trostoljetnog Monodikosa i djevojčica klon svete Klare samo su neki od likova fantastično napisanih "Bizarnih pripovijesti" poljske nobelovke Olge Tokarczuk, stoji u najavi.

Bez obzira na to događaju li se priče u samotnim umirovljeničkim stanovima, na alpskim planinskim stazama ili na međi drugog svijeta, u budističkom samostanu ili poljskim močvarama, očaravaju nas svojom nevjerojatnom maštovitošću i istančanim humorom.

"Čitatelj ne može biti siguran kamo će ga svaka pojedina od deset priča ove zbirke odvesti – ali taj izlazak iz zone očekivanoga zapravo je putokaz prema spoznaji da svijet postaje sve neshvatljiviji. Svojim 'Bizarnim pripovijestima' Olga Tokarczuk ustvari se pita: je li bizarnost svojstvo svijeta ili se možda nalazi samo u oku čitatelja?", ističu iz Frakture.

Olga Tokarczuk (1962.) kao književnica debitirala je 1979. godine, a pisanjem se profesionalno bavi od 1989. godine. Njezin prvi roman "Putovanje ljudi knjige" objavljen je 1993. godine. Knjige su joj dosad prevedene na tridesetak jezika, od engleskog, francuskog, njemačkog, talijanskog, španjolskog do turskog, kineskog, japanskog i hindua. Na hrvatskom su, uz ostalo, objavljena njezina djela "Knjige Jakubove" (Fraktura, prijevod Mladen Martić), "Tjeraj svoj plug preko mrtvačkih kostiju" (Naklada Ljevak, Mladen Martić), "Pravijek i ostala vremena" i "Dom danji dom noćni", oba u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske i prijevodu Pere Mioča, "Ormar" (Naklada MD, Đurđica Čilić), te "Bjeguni" (Fraktura, Mladen Martić).

Prije nego što se posvetila prozi, objavila je zbirku pjesama, a nakon uspjeha prvih knjiga, potpuno se posvećuje pisanju. Danas su njezine knjige među najprodavanijima u Poljskoj, a njezina su djela doživjela brojne televizijske i filmske ekranizacije.

Knjigu "Bizarne pripovijesti" preveo je Mladen Martić.