nakon 60 godina

Objavljena su tajna pisma T.S. Eliota koja otkrivaju njegovu tragičnu ljubavnu priču s kolegicom i muzom Emily Hale

03.01.2020 u 13:35

Bionic
Reading

Ljubavna pisma koja je pjesnik Thomas Stearns Eliot napisao kolegici, znanstvenici Emily Hale objavljena su nakon što su 60 godina bila zapečaćena u knjižnici na sveučilištu Princeton.

Riječ je o 1131 pismu koje je knjižnica dobila od Hale kao donaciju 1956. godine, pod uvjetom da se otvore tek nakon što prođe barem 50 godina od njene ili Eliotove smrti. Prepiska se odvijala od 1930. do 1957. godine i stručnjaci za Eliotovo djelo se nadaju da će rasvijetliti do sada nepoznate dimenzije odnosa slavnog pjesnika i njegove kolegice, za koju se već ranije smatralo da nije samo bila bliska prijateljica, nego i pjesnikova muza, a očekuje se da će njihova pisma ponuditi uvid u intimnije detalje o Eliotovu životu i djelu. Pisma su na raspolaganju studentima, istraživačima i znanstvenicima u knjižnici Sveučilišta Princeton od četvrtka.

'Mislim da je to možda književni događaj desetljeća', izjavio je Anthony Cuda, sveučilišni profesor, stručnjak za djelo TS Eliota i direktor međunarodne ljetne škole T.S. Eliot. 'To je dio njegove karijere koji nedostaje i zasigurno najznačajnije otkriće o velikom pjesniku 20. stoljeća', dodao je u izjavi za londonski The Guardian.

Emily Hale i T.S. Eliot upoznali su se 1912. godine kad je ona pohađala koledž Smith, a on je bio na Harvardu. Često su se dopisivali i nakon što je on odselio u Englesku, a Hale je ostala u SAD-u gdje je predavala književnost i dramu na sveučilištu. On je preminuo 1965. godine, a ona u listopadu 1969. Na dan njene smrti 2019. pisma su se napokon smjela otvoriti i učiniti dostupnima javnosti.

Osim pisama, Haleina donacija uključuje fotografije, isječke te kratku bilješku koju je napisala o svojoj vezi s Eliotom, objavili su iz knjižnice.

Kolekcija je prvi put otvorena nakon obljetnice Haleinog rođendana u listopadu 2019. zbog katalogizacije i obrade. Arhivistica knjižnice sveučilišta Princeton, Chloe Pfendler, kazala je da su pisma još bila u originalnim omotnicama u kojima ih je Hale čuvala.

Biografi slavnog pjesnika tvrde da je Eliot naredio da se Haleina pisma spale. Njihov je odnos 'morao biti nevjerojatno važan i njihovo dopisivanje moralo je biti izuzetno intimno ako je on bio toliko zabrinut zbog moguće objave', govori Cuda.

Eliot je rođen 1888. godine u St. Louisu u Missouriju, rano je stekao slavu kao pjesnik. Prva pjesma iz njegove zbirke 'Četiri kvarteta', 'Burnt Norton', kaže znanstvenica Frances Dickey, bavi se propuštenim prilikama i onime što se moglo dogoditi s njegovom muzom. Pjesma je dobila ime po kući u Engleskoj koju je Eliot posjetio s Hale 1934. godine. 'Čini se da je njegov odnos s njom bio dubok i značajan', rekla je.

Frances Dickey kazala je i da se pjesnik duboko sramio svog braka s prvom suprugom Vivienne Haigh-Wood, s kojom je bio u vezi više od 15 godina, pa bi pisma mogla otkriti koliko su on i Hale bili bliski i jesu li njih dvoje ikad razmišljali o braku. Eliot se počeo dopisivati intenzivno s Hale nakon što je njegov prvi brak počeo propadati, a ona je za njega bila veza s onim životom koji je ostavio u Sjedinjenim Državama kao mladić, pojasnila je Dickey. Pisma otkrivaju da su Eliotovi osjećaji prema Hale bili intenzivni, a kasnije ih je i ona njemu počela uzvraćati, no usprkos tome, njihova je ljubav na kraju naprasito okončana.

U novoobjavljenim pismima, koja je Eliot napisao nakon što je poslije dugo godina ponovo sreo Hale na jednoj čajanci u Londonu krajem 1930. godine, nesretno oženjeni pjesnik napisao je 3. listopada: 'Kad biste znali koje stranice i stranice nježnosti sada nisam napisao (podvučeno), mislim da biste mi vjerovali'. 'Nemam baš prisne prijatelje, premda imam ogromna poznanstva', napisao je dalje Eliot i dodao: 'Prvi i posljednji put, molim se da nisam počinio uvredu. Jer ne vidim čega se u ovoj zbrci treba sramiti - moja ljubav je čista ... kao što je svaka ljubav'. Zaključio je: 'Ako je ovo ljubavno pismo, ovo je posljednje što ću ikada napisati u životu. I ja ću to potpisati.'

Haleini odgovori nisu sačuvani, no jasno je da je ona pozitivno reagirala na pjesnikove riječi. 'Učinili ste me potpuno sretnim: to jest, sretnijim nego što sam ikada bio u životu; jedina vrsta sreće koja je sada moguća do kraja života je sa mnom; i iako je to vrsta sreće koja je identična s dubokim gubitkom i tugom, to je vrsta nadnaravne ekstaze.' zapisao je.

Haley je u svojoj bilješci o njihovoj vezi navela da joj je Eliot na njeno 'veliko iznenađenje' 1922. rekao 'koliko mu je stalo do mene; ali u to vrijeme nisam mogla uzvratiti osjćaje'. Priznala je da je znala da je njegov brak 'vrlo nesretan'. Prijateljstvo se nastavilo do 1935. 'Viđali smo se i znali smo o životima jedno drugoga - premda nisam imala drugih osjećaja osim dubokog i odanog prijateljstva.'

Eliot se brinuo za 'mentalno bolesnu suprugu' i sve dok ona nije bila smještena u instituciju njihov se odnos nije dodatno intenzivirao. No nakon toga su, od 1935. do 1939. godine, Eliot i Hale počeli provoditi ljeta zajedno u Campdenu u Gloucestershireu. 'Postali smo toliko bliski jedno drugome pod tako nenormalnim uvjetima, jer sam do tada već shvatila da ga volim.' napisala je.

Hale je napisala da je 'samo nekoliko - vrlo malo - njegovih prijatelja i članova obitelji i mojih prijatelja znalo da brinemo jedno o drugome' i dodala da bi tek nakon smrti njegove supruge brak dolazio u obzir. Međutim, njihov je odnos bio osuđen na propast. Eliotova prva supruga, Vivienne Haigh-Wood Eliot, umrla je 1947, ali umjesto da završi s Hale, Eliot se vjenčao s drugom ženom, skoro 40 godina mlađom Valerie Fletcher.

U jednom pismu iz 1960. godine, koje je Eliot napisao za Princeton, očekujući da će njegova pisma Hale na kraju biti objavljena, kratko je objasnio: 'Emily Hale bi ubila pjesnika u meni; Vivienne je zamalo bila moja smrt, ali je pjesnika održavala na životu.' Nastavio je: 'Želio bih da se moja izjava javno objavi čim se objave pisma gospođice Hale ... Zaljubio sam se u Emily Hale 1912. godine, kada sam studirao na Harvardu. Prije odlaska u Njemačku i Englesku 1914. godine rekao sam joj da sam zaljubljen u nju.'

Njegova odluka da se ne oženi za nju izazvala je, napisala je Hale, 'šok i tugu'. 'Možda nisam mogla biti bračni drug kojem se nadao ... Možda nas je vizija oboje spasila od velike nesreće - nikad neću znati.' Hale je na kraju dodala da su razgovarali o tome zašto je on promijenio mišljenje, ali da ništa dodatno nije iz toga saznala.