Program se održava u organizaciji Zajednice nakladnika i knjižara, a zamišljen je kao samostalan nastup pisca, koji je tako prepušten sam sebi i sam odlučuje o tome na koji će način pristupiti temi i kakav će dijalog s publikom ostvariti.

Karakaš je svoj nastup na glavnoj pozornici Paviljona 6 Zagrebačkog velesajma započeo minutom šutnje za preminulu teatrologinju Mani Gotovac, kako je rekao, 'veliku osobu za hrvatsku kulturu'.

Govoreći o 'Proslavi', pisac je kazao kako je taj roman počeo pisati s planom da pokuša na stotinu stranica opisati dva rata i tri generacije. 'To se na neki način čini nemogućim, no kako kaže Faulkner, književnost i jest pokušaj da se postigne nemoguće', rekao je. To, kako je istaknuo, ima veze i sa stilom ovog romana, 'gdje svaka riječ mora na poseban način odzvoniti'.

Svoje literarno putovanje u 'Proslavu' zamislio je kao da ulazi u spilju s demonima: 'U takvoj situaciji čovjek ima jako malo municije i svaki metak zapravo mora pogoditi u srce demona da bi mogao napraviti ono što je htio'.

U mjesec dana prodano 2.000 primjeraka

Roman je u mjesec dana prodan u dvije tisuće primjeraka, te je tiskano još dvije tisuće. 'To je stvarno velika brojka za naše uvjete. Potpisao sam i ugovor za film. Recepcija je dobra na cijelom prostoru bivše Jugoslavije, roman je izašao i u Srbiji, gdje se također odlično prodaje, i uskoro će biti objavljen i na njemačkom i na nekim drugim jezicima', rekao je Karakaš.

Knjiga je objavljena u izdanju nakladnika OceanMore i najavljena kao atmosferična napetica iz pera klasika hrvatske književnosti u kojoj se taj pisac ponovno vraća zavičajnom ličkom krajoliku i njegovim ljudima te, obuhvaćajući širok raspon vremena, progovara o kompleksnosti ljudskoga postojanja.

Pisac koji je pozornost kritike i javnosti stekao svojim bespoštednim literarnim prikazima života u Lici, ovom se prilikom prisjetio vlastitoga odrastanja koje je, kako je napomenuo, 'bilo vrlo specifično'.

'Rođen sam u jednom malom selu pored Brinja, u Plašćici, a kulturološke razlike su ogromne već između tog sela i Brinja', pojasnio je. 'Odrastao sam u tradicionalnoj drvenoj kući s kamenom, gdje je dolje živjela stoka, a gore smo živjeli mi. Još se uvijek sjećam tog mirisa stajskog gnoja, balege, koja meni ni danas ne smrdi – meni to miriše, jer me podsjeća na moj rodni kraj', rekao je Karakaš.

Istaknuo je kako je njegova situacija s književnošću bila vrlo specifična. 'Imao sam neke svoje snove i planove, neki svoj put na kojemu sam bio zaustavljan sa svih strana, ali to je kao kod rijeke koja ima svoj put i, ako je zagradite, njezina će snaga još više rasti i u nekom će trenutku probiti barikade i ići dalje', pojasnio je pisac. Od tada se u Lici, kako je rekao, puno toga promijenilo, a u njegovom selu danas živi samo četvero ljudi – uz njegove roditelje i tetka, još samo jedan policajac.

Karakaš se upravo vratio s gostovanja u Austriji i Srbiji, održao je i turneju po Slavoniji, nedavno je predstavljao Hrvatsku na Sajmu knjiga u Parizu, u Lisabonu je gostovao u sklopu Europske noći književnosti, a gostovao je i u Berlinu, u kultnom kino klubu Baylon.

'Riječima usko, mislima široko'

Kao najljepši trenutak svoje spisateljske karijere izdvojio je onaj kad je prije 20 godina u knjižari u Teslinoj ulici prvi puta vidio svoju knjigu koju je objavio kao samizdat. 'Sada, u ovim godinama, nekako mi se čini kao da su mnoge stvari došle sa zakašnjenjem, tako i to - sve ono o čemu sam sanjao sad kao da se ostvarilo', rekao je.

Govoreći o tome na koji način piše, Karakaš je kazao kako 'muči tekst dok mu ne prizna istinu', a ovaj je roman napisao na pisaćoj mašini, 'jer ona nudi jednu potpuno drugačiju percepciju pisanja'. 'Kad je riječ o načinu pisanja ovog romana, kad bih napravio neki sukus, rekao bih da je to pisanje kao što je govorio Čehov, da riječima bude usko a mislima široko', kazao je pisac, koji je još napomenuo kako 'onima do kojih mu je stalo voli reći da - ne dozvole da im se u očima vidi svaka nepročitana knjiga'.

U iznimno zanimljivom razgovoru sa svojim čitateljima, koji su napunili gledalište glavne pozornice Paviljona 6, a mnogi su ostali i stajati, pisac je još govorio o svojim počecima u karikaturama, te o kazalištu – aktualne su predstave po njegovim romanima 'Sjećanje šume' (GDK Gavella, Tamara Damjanović) i 'Blue Moon' (Satiričko kazalište Kerempuh, Boris Liješević). Otkrio je da upravo radi na uprizorenju svoje drame 'Avijatičar' koju u zagrebačkom Teatru &TD postavlja Tamara Damjanović, a premijera se očekuje u ožujku 2020.