Hrvatski centar ITI objavio je knjigu 'Stil za stil: živa rampa adapt-autorstva' teatrologinje i kritičarke Nataše Govedić, interpretacijski priručnik o metodologiji dramskoga stvaralaštva ocijenjen kao vrhunac njezina teorijsko-kritičkog opusa.

Nataša Govedić (1969.) diplomirala je, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1995. godine radi kao nezavisna znanstvenica, književna, kazališna i filmska kritičarka te predavačica teatrologijskih kolegija u Centru za ženske studije, Centru za mirovne studije te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stalna je kazališna kritičarka Novog lista i jedna od osnivačica dvotjednika za kulturna i društvena pitanja Zarez, aktivistica za dječja prava i autorica dvije knjige za djecu. Knjiga 'Stil za stil: živa rampa adapt-autorstva' njezina je četrnaesta knjiga.

Kako ističe filmolog Hrvoje Turković, iako pisana da posluži kao priručnik za dramaturge i scenariste, knjiga 'Stil za stil: živa rampa adapt-autorstva' u biti je izvorno istraživačka knjiga, usredotočena da pronikne u kompleksnost dramskog stvaralaštva u kazalištu, filmu, TV serijama i stripovima, u njegovu varijabilnost i njegove složene intertekstualne i interakcijske odnose s raznovrsnim kulturnim kontekstima.

Knjiga je vrhunac teorijsko-kritičkog opusa Nataše Govedić

'Govedić piše poletno, protočnim gipkim stilom, pronicljivim interpretacijskim uvidima, neizmjerno bogatim i inspirativnim asocijativnim povezivanjima. Njezine brojne analize izdvojenih primjera kazališnih drama i njihovih izvedbi, filmova, serija i stripova interpretacijski su kompleksne i dojmljive, uvjerljivo dočaravaju kompleksnost ocrtavanih rješenja, a tematski su fokusi pojedinih poglavlja nadahnjujuće izabrani i sabrani, pa je knjiga ujedno i kompendij paradigmatskih transmedijskih interpretacija', napominje Turković.

Teatrologinja Una Bauer knjigu je ocijenila kao vrhunac teorijsko-kritičkog opusa Nataše Govedić, 'jer se njena sklonost 'trans-kreativnosti' ovdje poklapa sa 'trans-kreativnošću' same teme, pa onda, naravno, i njene kompleksne izvedbe'.

'Kako prevoditi jednu umjetnost u drugu, i što to uopće znači, fascinantno je pitanje koje Nataša Govedić ustrajno i hrabro postavlja, stalno izmičući strogoj rigoroznosti i krutoj izmjerljivosti, u potrazi za neočekivanim', smatra Bauer.

'Autorstvo nikada ne započinje od nule. Forma je stara, ali ne i zatvorena. Prije drsko inkluzivna i krajnje fleksibilna. Gladna eksperimenata. Zbog toga kompetencija u umjetnosti zahtijeva pismenost u slojevitosti skrivene i neskrivene napravljenosti umjetničkog djela. Možemo to i ovako formulirati: premda zbilja svaki umjetnički iskaz jest dio opće intertekstualnosti, naše stvaralaštvo ili adapt-autorstvo prvenstveno je intervencijska metoda', kazala je Govedić o knjizi.

Ona nema samo distancirani, panoramski pogled nad stvaralačkom lokacijom, nego se usuđuje izabrati jedan fragment prethodne artikulacije i nad njim zatim provesti i vrlo specifičnu razgradnju, rekompoziciju, reorganizaciju. Što dublje ulazimo u stvaralaštvo, to više shvaćamo i koliko umjetnosti međusobno dugo i detaljno razgovaraju, prevodeći slike u riječi, riječi u geste, geste u slike, slike natrag u riječi.

'Pitanje 'da li stvarate' moglo bi se i ovako formulirati: čujete li koliko različitih jezika - socijalnih, estetičkih i etičkih, filozofskih i političkih - istovremeno govori jedno dobro postavljeno pitanje, jedan prijelomni lik, jedna antologijska fotografija? Jeste li se spremni otvoriti tom dijalogu?', poručuje Govedić.