Drugi svezak (N-Ž) predstavlja dovršetak dugogodišnjeg rada na sakupljanju leksičke građe razasute u starijim i novim rječnicima, različitim kuharicama i sličnim publikacijama, a koji prvenstveno proizlazi iz znanstvenoga interesa za proučavanje prehrane u okviru povijesti, etnologije, sociologije i kulturne antropologije.

Ovaj rječnik, jedini takav u hrvatskoj leksikologiji, donosi sveobuhvatan povijesni prikaz jezika i govora povezanih uz sve aspekte kulinarstva: namirnice, odnosno biljke i životinje koje su se koristile ili se koriste u ljudskoj prehrani, kuharske postupke, pribor i jela hrvatske kuhinje, kao i stolne navade, ponašanja i običaje povezane s hranom i pićem. Povijesni rječnik hrvatskog kulinarstva (A – M) i (N – Ž) sadrži čak 18 754 rječničkih natuknica čime po prvi put na jednom mjestu donosi neizmjerno leksičko bogatstvo hrvatskog jezika koje prvenstveno proizlazi iz posebnosti i finih nijansi lokalnih, regionalnih, ali i privatnih, nestandiziranih govora o hrani.

Posebna je odlika ovog djela u tome što je na jednome mjestu objedinjeno hrvatsko dijalektalno i standardno kulinarsko nazivlje. Iako stariji hrvatski rječnici (Vrančićev, 1595; Mikaljin, 1649; Della Bellin, 1728; Belostenčev, 1740; Jambrešićev, 1742.) sadrže natuknice o namirnicama, kuhinjskom priboru i osnovnim kulinarskim tehnikama, jela se u njima tek rijetko pojavljuju. Najveći dio kulinarske leksičke građe dolazi nam iz 19. stoljeća, kada se po prvi puta objavljuju kuharice na hrvatskom jeziku, a samim time i pokušava standardizirati kulinarski leksik. Povezanost prehrane uz privatni prostor i izrazita lokalna i regionalna jezična raznolikost govora o hrani neizmjerno obogaćuju kulinarski leksik, a samim time ovaj rječnik čine iznimno zabavnim štivom za sve gladne novih spoznaja o povijesti i sadašnjosti kulture prehrane.

Povijesni rječnik hrvatskog kulinarstva, autorice Jelene Ivanišević, možete dobaviti u Institutu za etnologiju i fokloristiku.