Vječni Charlie Chaplin, koji je preminuo na Božić 1977., među domaćom publikom, osobito onom u Zagrebu, posljednjih nekoliko godina doživljava revival zahvaljujući (i) programu 'Fil(m)harmonija' kina Europe. Riječ je o projekcijama njegovih nijemih crno-bijelih filmova uz pratnju orkestra Zagrebačke filharmonije, koje oduševljavaju te redovito okupljaju velik broj i filmofila i ljubitelja klasične glazbe, kao i onih željnih nečega drugačijeg. Posljednja projekcija bila je 16. travnja, povodom 130. obljetnice rođenja kultnog filmaša, a prikazan je 'Cirkus', film iz 1928., za koji je Chaplin primio i svog prvog Oscara, i to na prvoj održanoj ceremoniji te nagrade.

Osim njega, u sklopu 'Fil(m)harmonije' dosad su prikazani 'Mališan' iz 1921., koji mnogi smatraju najvećim Chaplinovim trijumfom, te 'Dokoličar' i 'Pasji život', kratkometražne komedije s početka njegove karijere.

Gledati filmove Charlieja Chaplina u pratnji orkestra čini se prigodnim i primjerenim osobito ove godine, kad se u sklopu 130. obljetnice njegova rođenja diljem svijeta naglasak stavlja upravo na skladateljski dio njegova velikog opusa.

Prema Ariane Todes iz Guardiana, taj aspekt njegova stvaralaštva dosad je bio izuzetno zapostavljen. Mnogi tako vrlo dobro poznaju temu 'Smile', koja se, među ostalim, pojavljuje u najavi novog filma 'Joker' s Joaquinom Phoenixom, koji ove godine stiže u kina. Pjesmu, sa stihovima 'Smij se i kad ti se slama srce', hitom je svojedobno učinio Nat King Cole, ali manje je poznato da je melodiju za nju skladao upravo Chaplin za film 'Moderna vremena' iz 1939.

'Poznavatelji povijesti filma vjerojatno znaju da je od 1931., od 'Svjetala pozornice', Chaplin skladao glazbu za sve svoje filmove te da je u starijoj dobi naknadno napisao glazbu i za svoje rane filmove. Ipak, u razgovorima o velikim skladateljima filmske glazbe nikad ga se ne spominje', upozorava Todes te se nada da bi se to moglo promijeniti ove godine.

'Na pozornici je prvi put zapjevao s pet godina, a kao tinejdžer sam je naučio svirati violinu i violončelo. Violinu je vukao svugdje sa sobom, žice je obrnuo kako bi mogao svirati lijevom rukom i satima bi vježbao', piše Todes, dodajući da je 'kralj nijemog filma' dolaskom zvuka na filmska platna situaciju itekako dobro iskoristio.

'Tada je počeo skladati, a kakve su to samo skladbe bile! Prepune šarma i pamtljivih melodija, savršenog tajminga i kontrasta, pametnih motiva i širokih utjecaja. Ipak ih je stvarao čovjek kojemu je slava omogućila da bude rame uz rame s Debussyjem i Rahmanjinovim i koji je skoro napisao operu sa Stravinskim', piše Todes u Guardianu.

Mada, napominje, tehnički, Chaplin nije skladao.

'Nije znao pisati ni čitati note. Svoj proces opisivao je radije kao pjevušenje melodije kolegama skladateljima. Prema Davidu Raksinu, koji je s njime radio na filmu 'Moderna vremena', 'malo toga mu je promicalo, kako oku, tako i uhu, i imao je prijedloge ne samo o temama i tome kako ih i kada treba koristiti, nego i o tome na koji bi se način glazba trebala razvijati', piše Todes i napominje da je Chaplin dobio tri Oscara. Prvi je bio spomenuti, 1929., za 'Cirkus', na prvoj dodjeli na kojoj je dobio poseban kipić, a drugi 1972., nakon 20-godišnjeg egzila iz SAD-a. Prilikom primanja nagrade te godine publika ga nagradila i 12-minutnim ovacijama. Jedini, međutim, Oscar koji je dobio, a da je za njega zaista bio nominiran, bio je onaj 1973. za 'Svjetla pozornice', i to za najbolju glazbu. Film je inače iz 1952., ali je u Los Angelesu prikazan tek 1972., pa je tek tada mogao ući u razmatranje za Oscara.

Za obljetnicu rođenja Charlieja Chaplina, uz to, najavljen je dokumentarac 'Chasing Chaplin' u produkciji Showtimea. Film režiraju Peter Middleton i James Spinney, autori hvaljenog dokumentarca 'Bilješke o sljepoći', a bavi se Chaplinovim usponom od siromašnog dečka iz južnog predgrađa Londona do najpoznatijeg zabavljača svih vremena.

Chaplin je rođen u siromašnoj obitelji zabavljača i već s 12 godina ostao je bez oca. Majka mu je, kad je bio tinejdžer, završila u mentalnoj ustanovi. Već prije svoje desete promijenio je nekoliko veoma slabo plaćenih i fizički napornih poslova, a formalno školovanje završio je u 13. Od osme godine nastupao je u vodvilju i glumački, unatoč teškim životnim okolnostima, strelovito brzo napreduje. Već kao sedamnaestogodišnjak postaje poznat kao vrhunski komičar.

Odlazi na turneju po SAD-u, a samo pola godine kasnije dobiva poziv New York Motion Picture Company. S 26 godina najplaćeniji je glumac svijeta, a osim po filmovima 'Mališan', 'Veliki diktator' i 'Svjetla pozornice', najpoznatiji je po liku Skitnice (The Tramp), jedinstvene figure komedije i vjerojatno najpoznatijeg lika u povijesti filma, kojim je Chaplin pokazao majstorstvo u slojevitoj razradi gega koja najčešće proizlazi iz njegove glume zasnovane na iznimnim sposobnostima mimike, gestikulacije i akrobatskih pokreta.

Skitnicu, za koju je nadahnuće zasigurno pronašao u svojim ranim londonskim danima obilježenim skitnjom, Chaplin je igrao od 1915. do 1940-ih, a lik je ikonografski prepoznatljiv u preširokim hlačama i iznošenom fraku, traljavim prevelikim cipelama, s polucilindrom, štapom i brčićima. 'On uvijek glumi sama sebe, kakav je bio u svojoj zlosretnoj mladosti. Ne može pobjeći od dojmova i poniženja prošlih vremena svojeg života', zapisao je o tome 1931. Sigmund Freud.

Chaplin je već 1914. počeo režirati i montirati svoje filmove, a uskoro su mu u produkcijskim studijima dali i potpunu umjetničku kontrolu. Vlastiti studio United Artists osnovao je 1919. te bio jedan od njegovih čelnih ljudi sve do početka 1950-ih, kad napušta Ameriku.

Do toga je došlo nakon medijski razvikanih suđenja 1943., u kojima ga je glumica Joan Barry tužila zbog očinstva. Krvni testovi pokazali su da nije otac, ali budući da se nisu uzimali kao dokaz na sudu, određeno je da dijete ipak mora uzdržavati. Chaplin je ionako već dulje vremena bio na oku šefu FBI-ja J. Edgaru Hooveru, koji je vjerovao da je komunistički simpatizer pa je slučaj Barryjeve poslužio da se digne hajka na filmaša. Tužilo ga se, među ostalim, za seksualno ropstvo 1944., a optužba je odbačena. Reputacija mu je, međutim, u Americi bila trajno i znatno narušena. Kad je 1952. kratko otputovao u Englesku, Hoover je sredio da mu ponište dozvolu za ponovni ulazak u zemlju. Kad je to doznao, Chaplin je odlučio da se više neće vraćati u Sjedinjene Države. Umro je u švicarskom Cousier-sur-Vevey u 88. godini.

Za njegov 130. rođendan otvorena je i online arhiva u kojoj se može naći više od 30 tisuća fotografija i dokumenata iz njegova života, od rukom ispisanih scenarija, preko nerealiziranih filmskih projekata, do materijala poput pjesama, crteža, ugovora, pisama, suvenira, stripova te novinskih isječaka i kritika.