'Taj broj neprestano raste. Entuzijastičan odgovor velikog broja pojedinaca potvrdio je nužnost donošenja Deklaracije i otvaranja javne rasprave o negativnim posljedicama jezičnih politika u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori u posljednja tri desetljeća. Ipak, velik broj potpisa je nadmašio naše tehničke mogućnosti i sposobnosti te se ovim putem ispričavamo kako potpisnicama i potpisnicima tako i javnosti na tehničkim propustima', poručuju iz Udruženja Krokodil, koje vodi beogradski pisac Vladimir Arsenijević.

Ističu da se Deklaracija o zajedničkom jeziku i dalje može pročitati i potpisati na stranici www.jeziciinacionalizmi.com.

Dodaju i kako su 'neugodno iznenađeni određenim brojem medijskih i javnih manipulacija sadržajem Deklaracije o zajedničkom jeziku. Pojedine javne ličnosti, stručnjaci, pa čak i državni dužnosnici neodgovorno su se određivali spram Deklaracije a da je nisu pročitali te su joj upisivali sadržaje i namjere koje ona nema'.

U priopćenju se i navodi kako postoje dvije naročito maliciozne interpretacije Deklaracije: 'S jedne strane se može čuti da ona ugrožava pravo naroda na svoj jezik te joj se pripisuje namjera da standardne varijante u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i BiH (dakle hrvatski, bosanski, crnogorski i srpski jezik) nazove jednim ili čak 'zajedničkim' imenom te ga unificira u jedinstven jezični standard.

Namjera Deklaracije je upravo suprotna svakom pokušaju jezičnog unitarizma. Ona podvlači policentričnost, dakle afirmira trenutno postojanje četiri standardne varijante, kao i raznolikost jezičnih standardnih i regionalnih upotreba, upućujući da one dijele zajedničku jezičnu osnovu. Ona upozorava da 'činjenica postojanja zajedničkog policentričnog jezika ne dovodi u pitanje individualno pravo na iskazivanje pripadnosti različitim narodima, regijama ili državama'. Štoviše, ona jasno naglašava pravo 'svake države, nacije, etnonacionalne ili regionalne zajednice' da slobodno standardizira svoj jezik, ali i podvlači pravo svake govornice i svakog govornika da svoj vlastiti jezik nazove onako kako želi (po postojećim standardima u četiri države ili slobodnim izborom nekog drugog naziva) te poziva na slobodu individualnog izražavanja.

S druge strane, nailazimo na tumačenja da je 'zajednički jezik' zapravo 'vlasništvo' samo jednog naroda. Deklaracija jasno kaže da su 'sve četiri trenutno postojeće standardne varijante ravnopravne' te da nije samo jedna 'jezik', a druge tek varijante tog jezika kojima se onda odriče pravo na status 'jezika' te ih se naziva 'izmišljenim'. Opet, svaka država, nacija, etnonacionalna ili regionalna zajednica imaju pravo nazvati svoj jezik onako kako žele i to pravo mora biti poštovano.'

Stoga sve pozivaju da još jednom 'pročitaju kratki tekst Deklaracije i o njemu sude po onome što on doista sadrži'.