Nastala iz pera Zinke Kiseljak, 'Indijanska priča' inspiraciju crpi iz bogate mitologije sjevernoameričkih Indijanaca, a tako je i zamišljena – kao niz kratkih sličica jedne kulture temeljene na duhovnosti s nogama čvrsto na 'Majčici zemlji'. Svijet drevnih starosjedilačkih plemena rastvara se pred dječjim očima u prštavim i veselim inscenacijama starih indijanskih legendi koje članovima plemena okupljenima oko logorske vatre priča plemenski mudrac Iagoo.

Važan element predstave su zvukovi životinja i prirode koje dijelom proizvode sami glumci; čitavo vrijeme nešto krcka, huji, lupka, šišti, pucketa, cokće. Predstava počinje hujanjem vjetra, pa se Iagoo u prvoj priči vraća u davno doba, kada je Sjeverni vjetar, gospodar Ledene zemlje, prijetio zavladati svijetom ali je pobijeđen zahvaljujući indijanskom zajedništvu i mudrosti.

Iagooa glumi Ranko Zidarić, koji se pojavljuje u nekoliko različitih uloga, kao i ostatak ansambla, koji još čine Ante Krstulović, Zoran Pribičević, Domagoj Janković, Petar Atanasoski, Amanda Prenkaj i Lucia Stefania Glavich Mandarić.

Svaka priča ima neki okidač u neposrednom okruženju; članovi plemena pozorno slušaju Iagooa, da bi se potom narativ iz perspektive sveznajućeg pripovjedača naglo pretočio u igrokaz u kojemu svi sudjeluju. Tako se na pozornici izmjenjuju razne duhovito inscenirane životinje, mitska bića, božanstva, Indijanci iz priča.

Indijanske priče nisu okrutne, svrha im je podučavati, pa tako čak i sebični Indijanac Skakavac, koji nije imao poštovanja ni prema ljudima ni prema prirodi, kao kaznu za svoj budalast i isprazan život biva pretvoren u orla osuđenog da do kraja vremena čuva božansko jato ptica na nebu.

Kao čarobnim štapićem, likovi uvlače dječju publiku u svoj svijet pun drevnih mudrosti koje su jednako primjenjive i danas – uče djecu da je potrebno poštivati prirodu i sav život u njoj, polazeći od toga da su sve stvari na svijetu povezane. Ono što su drevni indijanski mudraci tumačili kao bijes ili volju bogova prirode u odgovoru na čovjekovo nepoštivanje prirodnih zakona ili običnu nebrigu, danas se pokazuje kao mudro proročanstvo: priroda se čovjeku osvećuje za sve zlo što joj je ljudska ruka kroz povijest nanijela.

Životinje, biljke – svi su naša braća; svi mi pripadamo istoj obitelji, poručuju na kraju: Što god da se dogodi životinjama, ubrzo će se dogoditi i ljudima; sve što se dogodi zemlji, dogodit će se i nama, njenim sinovima i kćerima. Zato zemlju treba voljeti i čuvati, onako kako su je voljeli i čuvali autohtoni narodi pretkolumbovske Amerike.

O njima ponešto već i znamo iz knjiga i filmova o kaubojima i Indijancima. Nova predstava Žar ptice donosi jedan svjež i zanimljiv, drugačiji uvid u svijet indijanske 'djece prirode', i način razmišljanja koji nam je zapravo samo naizgled stran.