Otvaranja državničkih ljetnih festivala teško da su ikada mogla biti uzbudljiva forma. Spoj školske lektire i političke reprezentacije, kombinacija u kojoj upravo Dubrovačke ljetne igre prednjače, skoro je instantna garancija za statični i brzo zaboravljivi događaj.

Istina, ove godine je okoštala forma otvaranja s knezovima, linđom i povikom 'Neka glumci uđu!' ponešto razmrdana, no ni približno dovoljno da bi se izašlo iz postojećeg anakronog okvira.

Scenarijem otvaranja Tomislav Zajec nastojao je evocirati pastoralni književni svijet 15. i 16. stoljeća s nekoliko tekstualnih izleta u suvremenost, dok su se intervencije ravnateljice drame Ljetnih igara Dore Ruždjak-Podolski svele na 'povećanje dinamike' u glumačkim kretnjama.

U tom se kontekstu čini izlišnim komentirati govor gradonačelnika Dubrovnika koji je ostao na razini srednjoškolske zadaće s viškom kitnjastih metafora u kojem se osnovna tema, koja bi se valjda trebala ticati samog festivala, protegla do turizma, Europske unije, visokoškolskog obrazovanja itd.

Najstariji i najizdašnije financirani (stavka koja se često zamjenjuje za najprestižniji, što nikako nije isto) hrvatski ljetni festival 61. izdanje započinje s donekle novim vodstvom, Ivanom Repušićem na čelu glazbenog programa i Dorom Ruždjak-Podolski na čelu dramskog.

Dramski program donosi dvije premijere, 'Spašeni' Tomislava Zajeca u režiji Franke Perković i Gogoljev 'Revizor' u režiji Jerneja Lorencija. Glazbeni program najavljuje iznimno obećavajuće gostovanje Maxa Emanuela Cenčića, jednog od ponajboljih europskih kontratenora, koji je posve nepravedno odsutan s hrvatskih scena. U glazbenom programu pažnju još privlače produkcije komornih opera 'La serva padrona' i 'Der Schulmeister' s Valentinom Fijačko i Giorgom Surjanom, koncerti ruskih pijanista Borisa Berezovskog i Nikolaja Luganskog, tenora Zorana Todoricha te završni koncert Dubrovačkog simfonijskog orkestra pod ravnanjem Ivana Repušića s nizom mladih hrvatskih solista i gostom Denisom Kozhukhinom.