'Mislim da je internet jako olabavio okvire pismenosti u konzervativnom smislu. Društvene mreže podnose i smajlije, skraćenice, mala slova imena, izbačene dijakritičke znakove, nedovršene rečenice s tri točke na kraju... Danas puno više pisanjem imitiramo govor. Lovimo struju svijesti i pritom često zanemarujemo pravila. I ja sam žrtva toga, sadržaj mi je puno važniji od forme', kaže Ida Prester, poznata hrvatska pjevačica, televizijska voditeljica i diplomirana ekonomistica.

Međutim, kako kaže, postoji jedno temeljno pravilo koje ni u našoj novoj spontanosti ne bismo smjeli kršiti - razumljivost.

'Tako, umjesto veznika jer, mnogi napišu JEL. Krivom upotrebom sadržaj postaje zbunjujući. Zarezi su strašno bitni za ispravno shvaćanje, pravilno odvojene riječi... Neke komentare moramo tri puta pročitati da skužimo glavnu misao. A toliko vremena danas više nitko nema. Zato bolje da svi pripazimo, kad već toliko toga (pametnog) imamo reći', zaključuje Ida.

Bojan Glavašević, SDP-ov saborski zastupnik te diplomirani lingvist i sociolog, kaže da mu ne smeta to kad se korisnici društvenih mreža ne služe standardnim jezikom.

'Ljudi na društvenim mrežama nisu ništa više ili manje pismeni nego u pisanoj komunikaciji. S obzirom na to da je standardni jezik, odnosno definicija pismenosti, lingvistička konvencija ili dogovor koji služi kako bi se osiguralo međusobno razumijevanje na nadregionalnoj razini, mnogima je teško držati se te konvencije. Iskreno govoreći, u neformalnoj komunikaciji to nije baš ni nužno', kaže Glavašević, dodajući da, kao lingvist, spada u one koji smatraju da su svi dijalekti lijepi na svoj način.

'Smatram ih bogatstvom. Naravno, to ne znači da, u šali i u svrhu didaktike, neću vehementno ispravljati greške koje uočim - to je pak moja 'profesionalna deformacija'', kaže Glavašević.

Najčešće greške na društvenim mrežama su, uočio je, vezane za matični dijalekt govornika.

'Oni dijalekti u kojima nema razlike između glasova č i ć (npr. Zagreb) griješit će u tome, govornici ekavskih/ikavskih dijalekata mučit će se s ije/je i tako dalje', objašnjava Glavašević.

Hrvatski književni kritičar, esejist i leksikograf Velimir Visković kaže da ima nekoliko prijatelja/ica na Facebooku koji se često bave pitanjima pismenosti i pravopisa na toj društvenoj mreži.

'Nerijetko u svojim objavama ogorčeno prosvjeduju protiv 'nepismenosti'. Sam nemam tako rigorozne stavove. Standardni jezik pripada domeni službene komunikacije, škole, javne televizije... On je pomalo ukočen, uštogljen. Čak i kad je posrijedi književnost, većina dobrih literata iskače iz okvira standardnog jezika. U pravilu su sami standardolozi i lektorski uzori i učitelji loši stilisti; kad sami pišu književni tekst, previše su suhi, drveni (da nižu žanrovsku razinu poput fejs-objave ni ne spominjem)', objašnjava Visković i dodaje da je za Facebook ipak najvažnije da je to u osnovi komunikacija među prijateljima, pa makar i samo virtualnima.

'A u razgovoru među frendovima nije najvažnije izražavati se na standardnom jeziku. Važnije su spontanost i prirodnost. Stoga mi se zna dogoditi da naknadno primijetim neku jezičnu pogrešku, pa je ne ispravljam baš odmah, baš da očuvam spontanost. Ako pak želim napisati nekakav humoristički komentar, namjerno bježim u žargon ili u dijalekt (obično moj zavičajni dalmatinski)', kaže Visković, zaključujući da 'jezik fejsa mora biti živ, spontan, duhovit'.

'Mora dobro prenositi emocije. Izraz mora biti sažet, lapidaran, nema rasipanja riječi. Ako vladate tim elementima fejs-stilistike, pitanje standarda i pravopisa zapravo je sporedno', tvrdi Visković.

Na Facebooku je, zaključno, kao i na svim drugim društvenim mrežama, kao u životu uopće, upitna elementarna pismenost, a ne kolokvijalizam. Problem su, ukratko, 'ćovijek', 'hoču', 'sumljam' itd., a ne opuštenost komunikacije.

Hrvatska, prema UNESCO-u, spada u krug zemalja koje pismenost definiraju kao sposobnost čitanja i pisanja na bilo kojem jeziku. U državi je registrirano 69.777 nepismenih, što je manje od dva posto ukupnog broja stanovnika.

Žene čine oko 82 posto nepismenih u Hrvatskoj, a prema županijama, najveća nepismenost je u Šibensko-kninskoj (5,13 posto), dok je najmanja u Primorsko-goranskoj (0,60 posto), Gradu Zagrebu (0,62 posto) te u Međimurskoj županiji (0,87 posto).

Prema podacima UNESCO-a, u svijetu trenutno ima oko 775 milijuna nepismenih osoba, odnosno oko 16,1 posto stanovništva starijeg od 15 godina. Većina ih živi u Aziji i Africi, pri čemu je najmanja stopa pismenosti, oko 23 posto, u Maliju. Gotovo dvije trećine nepismenih u svijetu čine žene.