'Naravno da sam kao ravnatelj krovne nacionalne ustanove za proučavanje hrvatskog jezika nezadovoljan tako lošim rezultatima ovogodišnje državne mature iz materinskog jezika. Svi bi se nad njima morali zamisliti, a posebno zato što su ovogodišnji rezultati slični onima iz prijašnjih godina. Ovo je alarm da se napokon nešto i poduzme', jasnog je stava Željko Jozić, ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Iako se može učiniti paradoksalnim to da su rezultati državne mature iz materinskog jezika slabiji nego primjerice oni iz engleskog ili francuskog jezika, poznavatelji situacije na terenu složni su u jednom – pod hitno treba mijenjati kurikulum.

Potrebno više praktičnih vještina - čitanja, pisanja, govora

'Državna matura koja je najavila reformu nije se, nažalost, dogodila. Ispitni katalog je složen ishodovno, nastavni plan je sadržajan i nastavnici nisu dovoljno pripremljeni za takvo poučavanje. S njima treba raditi tako da promijene pristup, skresati obrazovne sadržaje u nastavi i uvesti puno više praktičnih vještina - čitanje, pisanje, govor', rezimira varaždinska profesorica Nataša Sajko.

Situaciju u poučavanju hrvatskog jezika smatra vrlo kompleksnom jer dok u osnovnoj školi postoji jedan plan i program, istovremeno se u srednjim školama primjenjuje više dokumenata. Dva su od njih, naglašava ona, čak iz prošlog tisućljeća, iz 1994. i 1995. godine.

'Postoji nastavni plan i program koji je obvezujući, prema kojem se izrađuje ispitni katalog za državnu maturu. Ispitni katalog traži da učenici čitaju s razumijevanjem, da im se daju tekstovi s kritičkim osvrtom kako bi zauzeli stav prema nekoj temi, da ih se pripremi za 21. stoljeće, a to se nigdje u starom planu i programu ne traži od učenika te od nastavnika da tako rade s njima', ističe ova profesorica hrvatskog jezika i književnosti nedostatke sustava.

'Očito je Hrvatski jezik kao predmet u hrvatskim srednjim školama prezahtjevan za učenike. Ne treba smetnuti s uma to da on, osim poznavanja hrvatske standardnojezične norme, obuhvaća poznavanje hrvatske književnosti, a pogotovo u srednjoj školi, u kojoj na književnost otpada veći dio nastave, što može dati odgovor na takav paradoks', upućuje Jozić na mogući razlog za bolje rezultate iz stranog nego iz materinskog jezika.

'Nije hrvatski jezik iznimka'

Književnik Zoran Ferić slaže se da su do toga doveli prvenstveno neprimjereni i preopširni programi s jedne, ali i stroži kriteriji Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) svake godine od početka uvođenja državne mature s druge strane.

'Nije hrvatski jezik iznimka. To se događa i s kemijom te matematikom. Djeca bolje znaju engleski nego hrvatski jer posebno gimnazijska populacija više čita na stranom nego na hrvatskom jeziku. To uopće nije loše i ne govorim u tom kontekstu. Ono što bismo trebali napraviti kako bi se poboljšale stvari u materinskom jeziku jest promjena programa odnosno kurikuluma. A to je, kao što je poznato, nacionalno zaustavljeno. Dok se to ne dogodi, bit će sve gore', upozorava Ferić te ne vidi ništa sporno u prosječnoj ocjeni dobar ostvarenoj na državnoj maturi iz hrvatskog jezika. Smatra ju normalnom, ali je problem, dodaje, u tome što smo svi navikli da su 'normalne' ocjene samo vrlo dobar i odličan.

Što je razlog ovakvim rezultatima?

• Neusklađenost dokumenata
• Nedovoljna pripremljenost nastavnika za poučavanje
• Hrvatski je jezik prezahtjevan kao predmet
• Satnica hrvatskog jezika najmanja je od svih satnica materinskog jezika u Europi
• Opći odnos društva spram vrijednosti materinskog jezika
• Učenici ne doživljavaju dobro poznavanje hrvatskog jezika dovoljno prestižnim

Tportalovi sugovornici ni u koga ne upiru prstom niti prozivaju krivce. Pravopis koji se u proteklih četvrt stoljeća često mijenjao drže najmanje odgovornim za takvo stanje.  

Problem je mala školska satnica materinskog jezika

'Djeca su slabo pismena, ali je žalosno to da nema pomaka i ništa boljih rezultata od uvođenja državne mature. Većina država je bitno unaprijedila rezultate jer su se pokrenuli i vidjeli što nije dobro te su išli mijenjati stvari, a mi stojimo u mjestu', napominje Sajko, po čijem je mišljenju neusklađenost dokumenata i prepuštenost nastavnika po ključu 'moram sam odlučiti hoću li i na koji način pripremati djecu za maturu' najveći problem, a on je u strukovnim školama još više izražen.

'Problem je ponajprije mala školska satnica hrvatskog jezika, koja je, što je već dobro poznato, najmanja od svih satnica materinskog jezika u Europi. Brojni kolege iz sustava obrazovanja već godinama upozoravaju da je praktički nemoguće obraditi gradivo predmeta Hrvatski jezik u zadanim okvirima satnice koja je na raspolaganju pa je to zasigurno najveći krivac za loše rezultate. Odgovornost je i na općem odnosu društva spram vrijednosti materinskog jezika, odnosno hrvatski jezik nema ono mjesto u poimanju vrijednosti kakvo zaslužuje, pa samim time mlađa, odnosno školska populacija ne doživljava dobro poznavanje hrvatskog jezika dovoljno prestižnim, a svaki se standardni jezik mora učiti', zaključuje Jozić.