Umjetnica koju su zvali 'najveličanstvenijim hrvatskim mezzosopranom 20. stoljeća', preminule prošli tjedan u 94. godini, prva se na komemoraciji u foajeu Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) u Zagrebu prisjetila intendantica Dubravka Vrgoč.

Istaknula je kako je riječ o velikoj umjetnici koja se ubraja ne samo među velikane opere HNK-a Zagreb, hrvatske glazbe i kulture, već i europske i svjetske glazbe i kulture.

'Riječ je o velikoj mezzosopranistici, umjetnici, glazbenici koja je odredila jedno razdoblje ovoga teatra, a po svom djelovanju i glasu, te ulogama koje je ostavila u sjećanju europskih gledatelja bit će zasigurno zapisana velikim slovima i u povijest europske glazbe', kazala je Vrgoč.

Osvrnula se na činjenicu da HNK Zagreb u posljednje vrijeme ispraća mnoge velikane svoje Opere, ljude koji su obilježili povijest te institucije, napomenuvši kako je iza svih njih, kao i iza Nade Puttar-Gold, ostalo puno sjajnih antologijskih interpretacija koje svjedoče o jednom velikom glazbenom razdoblju.

'Ponosni smo što su bili dio našeg repertoara. Ostat će u sjećanju svih onih koji su ih vidjeli ali i svih onih koji će tek doći', poručila je.

Nada Puttar-Gold (1923.-2017.) debitirala je 1949. godine upravo u HNK-u Zagreb i to ulogom Vanje u Glinkinu "Ivanu Susanjinu". Nakon angažmana prvo u operi zapadnoga Berlina, a potom u Državnoj operi u Frankfurtu na Majni, u zagrebački se angažman vratila 1966.  te je u HNK-u Zagreb pjevala do umirovljenja 1979. godine.

Njezin je glas struka ocijenila jednim od najvećih hrvatskih opernih glasova 20. stoljeća, s altovskim dubinama i visinama dramskoga soprana, koji joj je omogućavao pjevanje velikoga, raznolikoga i teškog repertoara, od Verdija do Wagnera, francuskoga i slavenskog repertoara, a jednako uspješno nastupala je i kao koncertna pjevačica.

Dobitnica uglednih stručnih nagrada i državnih odličja, među kojima je i Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo koju je primila 1992. godine, Nada Puttar-Gold bavila se i pedagoškim radom – na Muzičkoj akademiji u Zagrebu predavala je od 1977. do 2006. godine, odnosno do svoje 83. godine.

Ravnatelj Opere HNK-a Nikša Bareza istaknuo je kako je je riječ o umjetnici "pomalo posebnog mentaliteta, te savršene pjevačke tehnike i pristupa".

'Kad govorimo o njezinoj profesionalnosti, treba govoriti o njezinu analitičkom pristupu radu na partiturama, ulogama, koje je uključivalo izvanrednu pjevačku tehniku vrlo izjednačenu, od najnižih do najviših registara, koja je plijenila izvanrednom perfekcijom vođenja tona i fraze', kazao je Bareza.

"Kod nje je postojala neobična koncentracija na glazbenu strukturu, s vrlo unutarnjim poimanjem glazbenih fraza i uloge kao takve, sa svim psihološkim konotacijama koje takve uloge nose. Bio je to na neki način jedan fenomen koji je ukazivao na ono što sve treba da se zaokruži jedna umjetnička ličnost", dodao je.

Izrazio je zahvalnost što je bila dijelom glazbene povijesti HNK-a Zagreb, ali i njegove osobne povijesti, poručivši kako Nada Puttar-Gold sasvim sigurno neće biti zaboravljena.

O karijeri te istaknute glazbene umjetnice govorila je glazbena kritičarka Jagoda Martinčević, koja je napomenula kako je Nada Puttar-Gold u svojoj 'čudnoj i lijepoj karijeri' otpjevala više od 60 uloga, od čega zasigurno 50 glavnih.

'Ona pripada mezzosopranima koji su obilježili hrvatsku operu 20. stoljeća, te se ubraja u imena hrvatske opere koja su obilježila i Europu i svijet u svijetu opere. Od svih se razlikovala po mogućnostima svojeg repertoara – mogla je, naime, pjevati sve i po tome je bila fenomen', kazala je Martinčević.

Govoreći o inozemnim godinama Nade Puttar-Gold, istaknula je kako je riječ o umjetnici koju su cijenili ne samo zbog glasa, igre i interpretacije, već i kao jednu od najvećih profesionalki, koja nikada nije otkazala izvedbu.

Ispred obitelji na emotivnoj je komemoraciji okupljenima zahvalio Željko Slunjski, iz obitelji najbližih prijatelja koja je o Nadi Puttar-Gold brinula do njezine smrti.