U moru najavljenih programa kojima će se za nekoliko dana širom Hrvatske manifestacijom Noć knjige obilježavati Međunarodni dan knjige, simpatičnim se čini potez hrvatskih zatvora. Po prvi puta uključuju se u manifestaciju kojoj je cilj poticanje čitanja, a to će učiniti kako i priliči Noći - produljit će svjetlo u ćelijama ne bi li svojim stanovnicima dali priliku da dulje čitaju.

Taj potez itekako ima smisla jer prema podacima Ministarstva pravosuđa kojima raspolažemo, čak dvadesetak posto stanovnika hrvatskih zatvora redovito posuđuje knjige u knjižnici. Usporedimo li to s podatkom istraživanja GfK iz 2013, prema kojem je tek 48 posto (slobodnih) građana u godinu dana pročitalo jednu knjigu, možemo zaključiti da višak vremena koje dolazi s odsluženjem kazne zatvorenici marljivo provode nad knjigom.

Podaci o čitateljskim navikama hrvatskih zatvorenika kojima baratamo sakupljeni su od ljudi koji vode zatvorske knjižnice. Prevladavaju krimići, trileri, literatura iz psihologije, religije i ona s temom obiteljskog gospodarstva. U slobodnijoj interpretaciji mogli bismo reći da izborom knjiga zatvorenici ili propituju ima li gorih od njih ili su već napravili korak dalje i traže mir bilo u religijskim knjigama bilo u psihološkim priručnicima, dok neki bolju budućnost vide u pokretanju voćarskog, stočarskog ili ratarskog biznisa.

Savjesni čitatelji koji čuvaju knjige

Zakonske akte i pravnu literaturu najviše traže zagrebački zatvorenici, dok je taj tip štiva istaknut kao krajnje nepopularan u Popovači. U turopoljskom zatvoru se najviše posuđuju krimići ili erotski romani. U nekoliko zatvora potvrđuju da su zatvorenici vrlo savjesni u vraćanju knjiga na vrijeme, a zaposlenici gradske Knjižnice Petra Preradovića iz Bjelovara (koji ustupaju knjige zatvorenicima jer nemaju svoje police s knjigama) primijetili su da su oštećenja knjiga koje im posuđuju zanemariva u odnosu na druge skupine korisnika. Sličan je 'deal' sklopljen i u Osijeku gdje je Gradska i sveučilišna knjižnica zatvoru ustupila, u skladu sa Sporazumom o suradnji i željama zatvorenika, 106 jedinica knjižnične građe koje zamjenjuju svakih šest mjeseci.

Najpopularniji naslovi

Što se konkretnih naslova tiče, najčitanije knjige u Lepoglavi su bestseleri Jamesa Pattersona ‘1. žrtva’ i ‘2. šansa’, ‘Ja nisam serijski ubojica’ Dana Wellsa, ‘Ubojstvo na Sjajnom balu’ Matilde Mance te ‘Umorstvo s potpisom’ Johna Dunninga.

U Valturi uz spomenute je popularan Jo Nesbo, Sidney Sheldon i Dan Brown, hit autor u Požegi je John Grisham, a vrlo sugestivne kriminalističke naslove redovito čitaju i sisački zatvorenici.

Najtraženija je knjiga ‘7000 dana u Sibiru’ Karla Štajnera, ‘Ubojstvo u Orient Expressu’ Agathe Christie, ‘Holcroftova pogodba’ Roberta Ludluma, ‘Lovci u mutnom’ Harolda Robbinsa. U splitskom zatvoru je pak ultimativni hit ‘Kum’ Maria Puza!

Privremeni stanovnici Siska često traže ‘Golu istinu’ Nives Celzijus, a od domaćih autora vole još i roman ‘Na Drini ćuprija’ nobelovca Ive Andrića, ‘Seljačku bunu’ Augusta Šenoe i ‘Gričku vješticu’ Marije Jurić Zagorke.

Kad se iščitavaju uredno usustavljeni podaci o navikama čitanja i posuđivanja knjiga u hrvatskim zatvorima, dobiva se dojam da svaka knjižnica ima jednog predanog knjiškog moljca koji u dušu poznaje svoje članove. Jasno im je da neki od škole nisu takli korice knjiga i da ne namjeravaju ma koliko im guljenja još preostalo, a ima i onih što tjedno pročitaju pet naslova.

Druga je krajnost zatvorenik koji je taman krenuo nanovo iščitavati Kanta. U Požegi je čak primijećeno da je vrsta literature koju čita pojedini zatvorenik vrlo ujednačena, a u Popovači kao vrag od tamjana bježe od literature na temu ovisnosti. Gotovo iz svih zatvora informacija o načinu na koji čitatelji dolaze do ideje što bi čitali je identična - izvor su mediji, književne kritike i reklame najnovijih naslova.

Skribonauti im otkrili hrvatske pisce

Što se domaćih autora tiče, tu je pak zabilježen potpuno nov trend unazad godinu dana. Vrijedna udruga Skribonauti organizirala je akcije u kojima je vodila hrvatske pisce u zatvore, a organizirali su i radionice kreativnog pisanja i stripa koje su vodili Marinko Koščec, Helena Janečić, Mima Simić i Mario Kovač.

Kovač je zamijetio da je u njegovoj grupi bilo mnogo obrazovanijih od njega samog, s magisterijima i doktoratima. Voditeljica Skribonauta Luiza Bouharaoua kazala nam je da iz posjeta zatvorima zaključuje kako su zatvorenici, kad bi upoznali nekog pisca, poželjeli pročitati njegove knjige. ‘Puno čitaju jer imaju vremena’, jasna je, te dodaje da su u nekoliko navrata sakupljali knjige kako bi dopunili knjižnice.

‘Jedna zatvorenica požalila mi se da je najsuvremeniji autor koji joj je dostupan Josip Kozarac’, ispričala je Bouharaoua i dodala da su zatvorenici izrazili želju za čitanjem Zorana Ferića, Roberta Pauletića i Marinka Koščeca.

Frendica s Fejsa

Svoju publiku u zatvorima ima i mlada spisateljica Ivana Simić Bodrožić koja je sa Skribonautima boravila u ženskoj kaznionici u Požegi odakle pamti neobičan susret s poznanicom iz virtualnog svijeta.

‘Gospođa me srdačno pozdravila i rekla svoje ime te naglasila da se znamo jer smo Facebook prijateljice, što me potpuno iznenadilo. ‘Sprijateljile’ smo se prije nego je otišla u zatvor, a onda me podsjetila da smo se jedno vrijeme dopisivale o knjigama. Osjećaji su jako izmiješani. Taj me događaj pogodio jer sam shvatila koliko je užasno tanka granica između života unutra i vani. Mi vani smo skloni te ljude promatrati nezamislivo drugačije, a u osobnom kontaktu sve te predrasude padaju u vodu. O toj anegdoti sam napisala i priču koja uskoro izlazi u novoj knjizi’, opisala je Simić Bodrožić.

Osim nje, iz zatvora će sa svojom knjigom izaći i brojni drugi, jer kako smo doznali od Skribonauta, brojni već imaju gotove rukopise, a kod njih su se raspitivali o procesu izdavanja knjiga. Osim već poznatih činjenica poput toga da je Radimir Čačić u zatvoru ispisao politički program svoje nove stranke, da je Ivo Sanader navodno tražio spisateljske tajne u susretu s Antom Tomićem, možemo očekivati i nekog potpuno novog autora. To bi mogla biti žena jer, kako tvrde Skribonauti, na njihovim radionicama na kojima se pričalo o književnosti zatvorenici bi se puno brže i lakše otvarali, dok su zatvorenice bile samozatajne, no u konačnici bi u svojim radovima bile mnogo kreativnije i produktivnije.