Također tu su i zapisnici Hrvatskog novinarskog društva i Zakonske odredbe o novinarima i novinarskom radu kao značajan doprinos za Zagorkinu bibliografiju i biografiju, s naglaskom na njezin angažman u polju socijalnih i radnih prava novinara i novinarki za koje se svojim članstvom, kao jedna od suosnivačica Hrvatskog novinarskog društva zalagala.

Hrvatska novinarka i književnica Marija Jurić Zagorka osoba je od iznimne važnosti za žensku povijest i građa koja prati njezin život i rad predstavlja važan doprinos kulturi, poticajnoj za analizu rađanja moderne popularne kulture usmjerene ženama kao primarnoj publici, u kojoj je Zagorka našla načine za popularizaciju emancipacijskih i feminističkih ideja koje su utjecale na ciljanu publiku i doprinijele modernizacijskim promjenama u položaju žena u prvoj polovici 20. stoljeća ali i razvoju novinarske profesije.

Digitaliziranjem, zaštićena je građa izložena propadanju te će se omogućiti uspješan nastavak niza istraživačkih i obrazovnih aktivnosti za stručnu i širu domaću i međunarodnu javnost ali i za popularizaciju novinarskog rada Marije Jurić Zagorke i ženske povijesti kao nepravedno zanemarenog udjela u kulturi Hrvatske.

 Digitalizirano i obrađeno digitalizirano gradivo (uz uvod i popis dokumenata i zapisnika na hrvatskom i engleskom jeziku) Arhivski fond Marije Jurić Zagorke nalazi se na mrežnoj stranici Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke www.zagorka.net.

 Kako navode iz Centra za ženske studije posebna zahvalnost ide HND-u, Multimedijalnom institutu/Klub MaMa i udruzi Documenta na stručnoj pomoći.  Projekt je financiran uz potporu Ministarstva kulture RH.

Marija Jurić Zagorka (Negovec kraj Vrbovca, 1873. – Zagreb, 1957.) bila je prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Jedno je vrijeme uređivala 'Obzor'. Pokrenula je i uređivala 'Ženski list', prvi hrvatski časopis za žene, i časopis 'Hrvatica'. Borila se protiv društvene diskriminacije, mađarizacije i germanizacije te za prava žena. Potpora u književnosti i novinarskom radu bio joj je biskup Josip Juraj Strossmayer, koji je nagovara na pisanje romana. Pisala je romane namijenjene široj publici u kojima isprepliće ljubavne priče s elementima hrvatske nacionalne povijesti, među kojima su 'Grička vještica', 'Kći Lotršćaka', 'Kraljica Hrvata', 'Vitez slavonske ravni' te 'Kneginja iz Petrinjske ulice', prvi hrvatski kriminalistički roman. Neka su njezina prozna djela dramatizirana i ekranizirana.