Izložbu je otvorila zamjenica zagrebačkoga gradonačenika Jelena Pavičić Vukičević i posebice zahvalila sinu pokojnoga umjetnika Nikoli Reiseru i cijeloj slikarevoj obitelji koji su, kako je rekla, u mnogome omogućili da možemo uživati u djelima velikog umjetnika.

Pavičić Vukičević osvrnula se i na naziv izložbe 'Nikola Reiser - Senzibilni poeta slikarstva' koji, napomenula je, potvrđuje činjenicu da je Nikola Reiser jedan od najpoetičnijih slikara hrvatskoga modernog slikarstva, a u više od šest desetljeća plodnog umjetničkog stvaralaštva ostvario je bogat likovni opus, utemeljio svoj vlastiti izraz koji otkriva kompleksne unutarnje svjetove prožete spontanošću, slobodom i iskrenošću.

Lirizam, uzbuđenje, radost i ljepota univerzalne su odrednice Reiserove umjetnosti, a spontanost i izražajnost, intimnost i lirika u motivici pružaju nam uvijek iznova istinsko uživanje u Reiserovim radovima, istaknula je zamjenica zagrebačkoga gradonačelnika.

Nikola Reiser ostao je trajno vjeran sebi kroz forme i iznimnu likovnu čistoću i jednostavnost, njegovo umjetničko stvaralaštvo i intimizam njegovih slikarskih vizura počivaju na samo njemu svojstvenoj lirskoj osjetljivosti, a Reiser je slikar koji je živio to slikarstvo, smatra Pavičić Vukičević.

Nikola Reiser najveći je gospodin hrvatskoga slikarstva kako ga je opisao njegov kolega Josip Vaništa, podsjetila je kustosica izložbe Danijela Marković. Ocijenila je da slikarstvo Nikole Reisera zauzima značajno i zasebno mjesto u poslijeratnoj hrvatskoj umjetnosti, a djelujući na margini, ali ne i maginaliziran, Reiser je u osobnom viđenju figuracije i u uskom žanrovskom opredjeljenju našao svoj prostor slobode i možda svoj prostor tihe pobune.

Kako je objasnila Marković, Reiser u svom radu združuje tradicionalni motiv i modernističku morfologiju, ističe vrijednosti jedostavnoga, jezgrovitoga i reduciranog izričaja, brzoga zapisa i rafiniranoga kolorita, promiče ljepotu, suptilnost i konstruktivni temelj slike kao nepromjenjivosti svog umjetničkog stava, a tehničko umijeće kao conditio sine qua non.

Reiser generacijski pripada skupini hrvatskih umjetnika stasalih početkom 50-tih godina prošloga stoljeća koja je, odbacivši ideologiju i tekovine socrealizma, napravila radikalan odmak od tradicije i oslonivši se na iskustvo avangarde s početka 20. stoljeća pribjegla novom, oslobođenom vidu umjetnosti kroz apstrakciju. Ali, istaknula je kustosica, Nikola Reiser - taj senzibilni poeta slikarstva, kako smo ga ovom prilikom i nazvali, ipak će slijediti svoj put i čitavoga života njegovati vlastiti autentičan likovni izraz.

Marković je rekla kako su ovom izložbom pokušali dočarati univerzalnost Reiserova umjetničkog izraza i svevremenost njegovih slika bilo da se radi o portretu, pejzažu, mrtvoj prirodi, cvijeću ili ženskoj figuri. Resiserov slikarski put obilježili su kontinuitet, postojanost i dosljednost usprkos vremenu u kojemu je djelovao, uporan u tvrdoglavoj nepromjenjivosti i ustaljenosti u izboru svojih tema i tvrdokornom otporu diktatima vremena, uspio je ostati neovisan i slobodan od svega i u svemu, zaključila je Marković.

Akademik Tonko Maroević, jedan od autora tekstova u katalogu koji prati izložbu, zna da je teško govoriti o Reiserovu opusu, ali je i siguran da treba izraziti poštovanje prema opusu koji je rastao katkad mimo vremena, katkad sa sklonošću za stanovita svojstva vremena, a uvijek sa smislom i razumijevanjem za nešto što je trajno i vječno. Posvjedočio je da je pratio umjetnikov opus još od dolaska u Zagrebu od 1959. i 1960., u vrijeme kada je i Reiser eksperimentirao, praktički izlazio izvan svojih dominatnih lirskih, emocionalnih i figurativnih motiva. Smatra kako je, gledajući unatrag i unaprijed, jasno da je Reiser prošao različite faze, ali uvijek čuvajući svoju izdvojenu poziciju.

Povjesničarka umjetnosti Iva Körbler podsjetila je kako Reiserovo stvaralaštvo prati još od gimanzijskih dana te da joj se i tada učinilo da je Reiser, na neki način nepravedno i nedovoljno valoriziran i kontekstualiziran u modernom hrvatskom slikarstvu. Jer, dodala je, Reisera je pratila fama 'salonskog, građanskog' slikara koji radi dopadljivo i prelijepo, čak uvjetno pitko, a nije se zapravo dovoljno inzistiralo na tome da se radi o velikom majstoru našeg intimizma i to je upravo ono što smo pokušali ovom izložbom i njezinom koncepcijom ispraviti.

Izloženo je oko 200 umjetnina - slika, crteža, grafičkih mapa iz brojnih muzejskih institucija, a retrospektiva je obuhvatila sve faze umjetnikova stvaralaštva - od najranijih dana prije formalnog obrazovanja na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, radova iz vremena provedenoga u Drugome svjetskom ratu, djela iz šezdesetih godina u kojima eksperimentira s kolažima i kompozicijama, do povratka portretistici, krajolicima i mrtvim prirodama, poglavito cvijeću koje je kontinuirano slikao do kraja života.

Izložba će biti otvorena do 3. veljače iduće godine.