Projekt 'Vrata percepcije' u izvedbi plesne grupe Fronesis, realiziran je kroz rezidencijalni program Zagrebačkog plesnog centra, a zamišljen je kao eksperiment suodnosa pokreta, glazbe i vizualnih medija. Na sceni tri plesača pokretom komuniciraju s glazbenom i vizualnom strukturom pohranjenom u računalu.

Ova zamisao se razrađuje kroz niz kraćih sekvenci koje tretiraju odnos glazbenog, prostornog, likovnog te plesnog. Međuodnos ovih elemenata prerasta u stvarnom vremenu u nedjeljivu cjelinu, koja gledateljima/slušateljima nudi nove, često neočekivane senzacije prostora.

'Poznato vam je da svatko od nas, htio ili ne htio, na svoj način doživljava stvarnost. Vrata percepcije omogućavaju gledateljima da svoju pažnju vežu za ono što im je najbliže, bilo da je to glazba, slika ili pokret a zatim postupno polako dozvole drugim medijima da im ulaze u fokus i tvore integralnu sliku koja će im ostati u sjećanju kao nedjeljivi sinestetički doživljaj', kazala nam je koreografkinja predstave Jasna Čižmek Tarbuk, koja je plesnu grupu Fronesis osnovala 2008. godine. U nastavku objašnjava kako je došlo do zanimljive multimedijalne suradnje sa studentima zagrebačkog FER-a.

'Do realizacije projekta došlo je na poticaj kompozitora, profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Vjekoslava Nježića. On je jednom prilikom u okviru Dana hrvatskog filma vidio stereoskopsku 3 D projekciju profesora Svena Lončarića i njegovog tima studenata s Fakulteta elektrotehnike i računarstva. To je u njemu odmah probudilo želju da ih poprati svojim skladbama, a kako smo u to vrijeme surađivali na mojoj predstavi 'More', bilo je prirodno da nastavimo suradnju. Zgodna okolnost je što smo profesor Lončarić i ja bili gimnazijski kolege, a i moj studij fizike garantirao je razumijevanje problematike. Na našu sreću HIPP i ZPC raspisao je natječaj za svoj rezidencijalni program u koji smo primljeni. Nažalost, ni grad ni ministarstvo nisu prepoznali vrijednost ovog projekta. Svi smo bili uvjereni u njegovu važnost, pa smo odlučili da uz vlastita sredstava i punu tehničku potporu FER-a i Zagrebačkog plesnog centra, koja je uključivala veći broj kamera, projektora i vezanih kompjutera, uđemo u realizaciju. Njegova posebnost je i to što su svi interaktivni programi korišteni u predstavi u potpunosti programirani od studenata FER-a te se sve događa u real timeu.

Svaki segment predstave je bio podložan promjeni gotovo do zadnjeg trenutka, kako bismo udovoljili specifičnosti svakog elementa i time postigli cjelovitost', zaključila je koreografkinja.

U predstavi plešu: Sven Bahat, Katarina Rilović i Marta Habulin, a scenografiju, videoanimaciju i akustičku manipulaciju realizirali su: dr. Sven Lončarić, Pavle Prentašić, Miranda Kreković, Viktor Skolan, Paolo Cerić, Josip Faralija, Tena Dominko i Petra Vučković