U utorak započinje festival hrvatske drame i autorskog kazališta 'Marulićevi dani' koji se, u organizaciji splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, po dvadeset i prvi put održava u Splitu
Svečano otvorenje je zakazano za 26. travnja u 20 sati na sceni HNK Split. Tijekom svečanog otvorenja bit će uručene nagrade za dramsko djelo Marin Držić Ministarstva kulture Republike Hrvatske za 2010. godinu. U natjecateljskom dijelu programa biti će prikazana predstava Zagrebačkog kazališta mladih 'Ovo bi mogla biti moja ulica', autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić. U sklopu Festivala, koji će trajati do 3. svibnja, bit će izvedeno ukupno osam predstava koje će se natjecati za festivalske nagrade.
Na natječaj za nagradu Ministarstva kulture Marin Držić za 2010. godinu pristiglo je 66 novih dramskih tekstova kojima je Stručno povjerenstvo dodijelilo jednu prvu, dvije druge i tri treće nagrade, a u uži izbor izdvojilo 12 djela. Prvu je nagradu dobila drama Zlatka Svibena 'Odsjev magle', drugu su podijelili drame Jasena Boke 'O kupusu i o bogovima', te 'Libreto' Irene Škorić, a treću nagradu ravnopravno su podijelili 'Asasin' Hrvoja Hitreca, 'Dubrovačke legende' Marijane Nole, te 'Nula kuna po minuti' Karmele Špoljarić. Povjerenstvo je djelovalo u sastavu: Branka Cvitković, dramska umjetnica i nacionalna prvakinja, Nino Škrabe, književnik i dramski pisac, te Boris B. Hrovat, književnik i kazališni kritičar, predsjednik Povjerenstva.
Nakon svečanog otvorenja i dodjele nagrada, izvedbom predstave Zagrebačkog kazališta mladih 'Ovo bi mogla biti moja ulica' na pozornici HNK Split započet će natjecateljski do programa 21. Marulićevih dana. Tekst Jelene Kovačić i Anice Tomić koji je režirala Anica Tomić, predstava je koja progovara o nasilju među mladima u Hrvatskoj, a posvećena je zagrebačkom maturantu Luki Ritzu, te svim mladićima i djevojkama koji svakodnevno stradavaju na ulicama naših gradova.
O predstavi su autorice izjavile: 'Ova predstava se obraća svima onima koji su na bilo koji način svjedočili nasilju: žrtvama, nasilnicima, roditeljima, djeci, susjedima, nastavnicima, slučajnim prolaznicima, predstavnicima mjerodavnih institucija... Svima onima koji će se u njoj možda prepoznati ili osjetiti potrebu da odgovore na neko od pitanja što ih ona postavlja. Trenutak kada smo se pitale tko to ima pravo oduzeti drugomu bez ikakva razloga jedinu i apsolutnu slobodu, to jest život sam, bio je i trenutak našega prepoznavanja u Lukinoj priči.'
