Organizatori nagrade Man Booker najavili su najveću promjenu pravila tijekom 45-godišnje povijesti te prestižne nagrade, uz potvrdu da će svi pisci engleskog govornog područja moći konkurirati od sljedeće godine.

To znači da bi američki pisci poput Marilynne Robinson Jonathana Franzena i Richarda Forda mogli postati novi kandidati u natjecanju za nagradu koja je dosad bila ograničena samo na građane zemalja Commonwealtha (uključujući i Zimbabwe) i Republiku Irsku. Organizatori dodjele nagrade, izjavili su da su izvršili opsežno istraživanje, pri kojem su konzultirali preko 50 pisaca, čitatelja, izdavača, vlasnika knjižara i književnih agenata te su 18 mjeseci razmatrali tu veliku promjenu.

'Prihvaćamo slobodu engleskog jezika u svoj njegovoj raznolikosti, snazi, vitalnosti i slavi, gdje god se pojavi. Odlučili smo napustiti zemljopisna i nacionalna ograničenja', objasnio je Jonathan Taylor, predsjednik službenog odbora nagrade, kako su došli do kontroverzne odluke.

Osnovno pravilo da knjige moraju biti objavljeno u Engleskoj i dalje ostaje.

Mnogi pisci već su izrazili svoje veliko negodovanje novom odlukom organizatora.

'Mislim da nikad nisam čuo toliko pisaca kao u zadnja dva, tri dana, nakon objave odluke, ujedinjenih u odluci da 'jednostavno odustanu'. Dopuštanje ulaska američkih pisaca u izbor nagrade, recept je za katastrofu', napisao je Philip Hensher za The Guardian.

'Jedan uvaženi londonski književni agent konstatirao je da je to 'kraj nagrade Booker'. Uz otklon od početnih kriterija i uvođenje romana na engleskom jeziku objavljenih u Engleskoj, jasno je da će američki pisci dominirati. Ne nužno u kriterijima izvrsnosti, već jednostavnom ekonomskom logikom 'nametanja' literarnog ukusa supersile, slično kao što je Britansko Carstvo nametnuo ideju da je Shakespeare najveći pisac koji je živio u 19 stoljeću.

Činjenica je da odbori za nagrade nekad pogode, a nekad pogriješe. Povećavanje vidljive raznovrsnosti njihova izbora nije nužno povećavanje konačne raznovrsnosti, već će najvjerojatnije rezultirati trijumfom dominantne ideologije ili frakcije.

Odbori su prepušteni na milost i nemilost priloženih knjiga te onih knjiga za koje londonski izdavači smatraju da će imati dobru prodajnu prođu u Engleskoj. Uskoro, većina izdavača priklonit će se 'Pedeset nijansisive', modelu izdavanja: 'objavite svoje knjige u vlastitoj nakladi, a ako se pokažu uspješnima, možda objavimo nastavak'.

Engleski romanopisci koji se obraćaju engleskom čitateljstvu o specifičnim temama, bez obzira na tehniku ili temu, posljedično će – nestati. Ako se ne budu usmjerili na svjetsko čitateljstvo, a njihove šale američkim književnim kritičarima ne budu jasne, mogu zaboraviti na pisanje. Taj model ne zaslužuje nagradu ili prepoznavanje i uvažavanje kvalitete, jer novi ideal raznolikosti znači da svi romani odsad moraju biti - isti.

'Nijedan pisac ne ulazi u taj posao s iluzijom da će moći živjeti od pisanja, ali nikad kao u posljednje vrijeme nisam čuo toliko pisaca koji su nakon odluke organizatora Boookera zaključili da 'jednostavno odustaju'. Postoji velika i realna opasnost da će na Booker početi gledati kao na minornu američku nagradu, za koju nitko nema velikog interesa, a uobičajeno ide američkim autorima. S druge strane, ne postoji nikakva realna mogućnost za to da se velika američka nagrada otvori drugim svjetskim piscima. Oni znaju koliko vrijede', zaključio je Hensher