U režiji Igora Mešina i uz asistenciju Damira Lončara, para Komedijinih prvaka koji se već okušao u ovakvoj vrsti posla, kaptolsko kazalište pretvorit će se u apsurdno smiješnu verziju priče o kralju Arthuru i njegovim Vitezovima okruglog stola već 14. prosinca.

Skupinu komičara koji su svijet televizijske komedije postavili na glavu još krajem šezdesetih, i time zauvijek promijenili ne samo rubni nego i srednjostrujaški pojam humora i zabave, činili su Graham Chapman, John Cleese, Terry Gilliam, Eric Idle, Terry Jones i Michael Palin. Iako su početni uspjeh postigli televizijskim serijalom 'Monty Python's Flying Circus', on je trajao samo pet godina, ali ekipa je nastavila surađivati i kasnije, snimivši nekoliko cjelovečernjih filmova. Među njima je i parodija legende o kralju Arthuru naslova 'Monty Python i Sveti gral' iz 1974., godine kad je njihova televizijska karijera završila. Trideset godina kasnije, taj je materijal poslužio Ericu Idleu za scenarij i stihove mjuzikla 'Spamalot', koji je svoju premijeru imao na Broadwayu 2005. u režiji Mikea Nicholsa, filmaša najpoznatijeg po 'Diplomcu' i ekranizaciji kultne drame 'Tko se boji Virginije Woolf?'.

Od praizvedbe do danas, 'Spamalot' je igrao u više od dvadeset zemalja, računajući na činjenicu da je publika i dalje željna apsurdnog montipajtonovskog humora koji, kako stoji i u najavi Komedijine produkcije, 'glupost pretvara u umjetnost'. Ovih dana u kazalištu na Kaptolu traju zadnje probe, razumljivo nervozne s obzirom da je riječ o zahtjevnom projektu koji čak i kazalište naviklo na glazbeno-scenske spektakle uvijek dovodi do granice ljudske, tehničke i financijske izdržljivosti.

Iako je u dvostrukoj ulozi redatelja predstave i njezinog glavnog lika, kralja Arthura, Igor Mešin ne dopušta da ga pojede nervoza jer iskusan je i kao glumac i kao redatelj, s obzirom da je u matičnom kazalištu već postavio nimalo jednostavne mjuzikle 'Mali dućan strave' i 'Skidajte se do kraja'. Duboko vjerujući u mogućnosti ansambla Komedije, za koji tvrdi da je 'u pravom stanju za ovako ozbiljno-neozbiljnu produkciju', Mešin otkriva i kako je 'Spamalot' bio njegova želja i ideja jer su, po njemu, pajtonovci zaslužili svoje mjesto u hrvatskoj kulturi kao što je i domaća publika zaslužila vidjeti domaću inačicu njihovog mjuzikla. 'Osim toga, mislim i da smo spremni za Pythone, jer s obzirom u koliko apsurdnoj zemlji živimo vjerujem da će njihov humor publici sjesti kao prst u oko!', konkretan je redatelj.

Mešinov je česti sudrug, kako na pozornici tako i u redateljskom stolcu, Damir Lončar. Ovoga puta režiju ne potpisuju zajedno, iako je tako je rade, no Lončar priznaje tko je važniji: 'Igor je nositelj projekta, on je glavni i odgovorni čovjek koji je zadužen za okvir cijele stvari, a ja pomažem u detaljima koje se još može ubaciti.' Obojica u alternaciji igraju glavnu ulogu kralja Arthura, ali ne baš na potpuno jednak način jer, kako kaže, 'ljudi smo, a ne klonovi'. Na pitanje koliko su različite njihove interpretacije, Lončar diplomatski i u interesu kazališta odgovara: 'Za javnost u ovom trenutku mogu reći tek da smo potpuno različiti u istoj ulozi, pa bi publika trebala pogledati obje 'verzije' i odlučiti tko je bolji Arthur.'

Kako je brodvejska ili vestendovska produkcija mjuzikla velik i ozbiljan posao, iako na pozornici sve izgleda lako i neobavezno, i kazalište Komedija igra po pravilima. Zato je 'Spamalot' vezan autorskim pravima i instrukcijama kako ga napraviti. Damir Lončar otkriva koliko je u ovoj predstavi toga zadano, a u čemu se ipak moglo dodati i nešto lokalnog kolorita: 'Nositelji autorskih i produkcijskih prava određuju gotovo sve, čak i način izrade scenografije. Ipak, u svemu se kože dodati i malo našeg autorskog doprinosa. U okviru dramskog teksta imamo nešto slobode, ali u glazbi je zaista sve zadano. No, ipak je prepjev domaći jer mora prenijeti i neke igre riječima koje zaista treba uhvatiti u našem jeziku.'

U muškom svijetu srednjovjekovnih vitezova koje, uz spomenute, igraju i Saša Buneta, Dražen Čuček, Đani Stipaničev, Dražen Bratulić, Ronald Žlabur, Goran Maus, Ivica Zadro i mnogi drugi, ističe se ipak i jedna ženska uloga. Gospu od Jezera, onu koja čuva čuveni mač Excalibur i koja je ključna u pronalasku Grala, glumi i pjeva uvijek fascinantna Renata Sabljak. Iako su iza nje teške glavne uloge poput one u 'Cabaretu', nastup u 'Spamalotu' za nju je ponovno otkriće mogućnosti neozbiljne ozbiljnosti u poslu koji je upravo takav. 'Svaka uloga u mjuziklu mora biti matematički posložena i ova u tom smislu nije iznimka. Međutim, sad mi je primarni zadatak zezati se, kreveljiti i šarati po stilovima, u čemu svi zajedno uživamo.', tvrdi Renata Sabljak dodajući ipak kako iza svega ipak stoji vrlo zahtjevan i iscrpljujući glumački i pjevački rad.

Uz puni angažman glumačkog ansambla kazališta Komedija, 'Spamalot' angažira i plesače u koreografiji Bojana Valentića te orkestar kojim ravna Krešimir Batinić. U kostimima Mirjane Zagorec i na pozornici koju je prema strogim uputama nacrtao Ivo Knezović, prva domaća produkcija montipajtonovskog hit-mjuzikla dogodit će se u subotu, 14. prosinca.