Markiz de Sade proveo je 27 godina u zatvorima zbog raznih delikata te je upravo u ćelijama napisao većinu svojih opscenih djela. U '120 dana Sodome' četiri plemića sa svojim suprugama, zatvore se u izolirani dvorac gdje sa 46 žrtava (uključujući osam dječaka i osam djevojčica u dobi od 12 do 15 godina) priređuju groteskne orgije prepune svih mogućih devijacija, zvjerstava, pedofilije, incesta, koprofilije, mučenja i ubojstava.

Sam Markiz de Sade opisao je knjigu kao 'najprljaviju priču ikad ispričanu od početka čovječanstva'. Američka feministkinja Andrea Dworkin označila ga je kao 'gnušanja vrijednu priču mizoginog pornografa', a talijanski redatelj Pier Paolo Pasolini 1975. smjestio je priču u imaginarnu talijansku republiku kao osudu Mussolinijevog fašističkog režima u filmu 'Salo ili 120 dana Sodome'.

Bruno Racine, upravitelj francuske nacionalne knjižnice, također je nazvao taj tekst 'plodom izopačenog uma', što ga nije spriječilo u entuzijastičnim pregovorima za otkup spornog rukopisa. Naime, Racine je preuzeo vodstvo nad knjižnicom 2007. te otad predano radi na otkupu važnih tekstova koje klasificira kao nacionalna bogatstva. Otkupio je Casanovine memoare za 9,6 milijuna dolara, zatim arhivu tekstova francuskog filozofa Michela Foucaulta te arhivu francuskog teoretičara marksizma, spisatelja i filmaša Guya Deborda

Uvjerio je Ministarstvo kulture u povijesnu važnost '120 dana Sodome'. Objasnio je da tekst treba proglasiti nacionalnim blagom te ga sačuvati u knjižnici te je spreman za nj izdvojiti pet milijuna dolara.

'To je najradikalnije De Sadeovo djelo. Ne želimo donositi moralne sudove o njemu. Nedovršene bilješke '120 dana Sodome' bile su hvaljene ,ali istodobno i na zlu glasu. Simone de Beauvoir branila je rukopis kao važan doprinos mračnoj strani ljudskosti u eseju 'Must We Burn Sade?', kazao je Racine.

De Sade je napravio bilješke za '120 dana Sodome', u 37 dana, dok je 1785. bio zatočen u Bastilji, zbog vrijeđanja i ozljeđivanja brojnih služavki. Zbog straha od konfiskacije, sakrio je rukopis u jedan od procijepa u kamenom zidu ćelije. Nekoliko dana prije pada Bastilje, Sade je prebačen u dio zatvora za mentalno oboljele. U svojim memoarima napisao je da je isplakao 'krvave suze zbog gubitka teksta' te do smrti, 1814. nije saznao što se s njim dogodilo.

Njegov je tekst pronađen, nekoliko puta je mijenjao vlasnike te ga je prvi put objavio njemački liječnik u djelomice cenzuriranoj verziji 1904. godine.

Godine 1929., viskont Charles de Noailles, čija je supruga Marie-Laure bila direktna potomka De Sadea, kupio je rukopis. Oni su bili pasionirani ljubitelji umjetnosti te su ostavili rukopis u nasljeđe svojoj kćeri Natalie, koja ga je sačuvala u sefu obiteljskog imanja u Fontainebleau. Ponekad bi ga pokazivala gostima, među kojima je bio i talijanski spisatelj Italo Calvino. Na kraju je povjerila rukopis prijatelju, izdavaču Jeanu Grouetu. On se nije iskazao kao osoba od povjerenja budući da je prokrijumčario rukopis u Švicarsku 1982. i prodao ga za 60.000 dolara švicarskom kolekcionaru erotskih djela Gérardu Nordmannu

Natalie de Noailles ga je tužila te nakon dugotrajnog pravnog procesa, francuski vrhovni sud 1990. presudio je u njezinu korist: priznali su da je uradak ukraden te da mora biti vraćen u Francusku. Budući da Švicarska tada još nije potpisala konvenciju kojom je propisan povratak ukradenih kulturnih objekata, De Noailles je bila prisiljena ponovno pokrenuti parnicu u Švicarskoj. Godine 1998., švicarski je sud presudio u korist Nordmanna objašnjavajući kako je 'otkupio rukopis u dobrim namjerama' te je ostao spremljen u švicarskoj kulturnoj fondaciji.

Prošloga siječnja, Nordmannovi nasljednici ponudili su ga na prodaju francuskom kolekcionaru. Gospodin Perrone, sin Natalie de Noailles odmah je regirao na tu vijest.

'Svatko tko planira kupiti '120 dana Sodome' u Francuskoj treba moj pristanak za to. Moja majka imala je  veliku želju da se rukopis jednog dana donira nacionalnoj knjižnici što je također i moja želja. To je vrlo važan povijesni dokument i dio francuske povijesti', kazao je u intervjuu.

Bruno Racine trenutačno pregovara s Perroneom i Nordmannovim nasljednicima o otkupu Sadeova djela za pet milijuna dolara (sakupljenih od privatnih donatora) koje bi podijelio uključenim strankama.

Planira izložiti otkupljeni rukopis, zajedno s ostalim Sadeovim djelima koja su već u kolekciji knjižnice, za 200. obljetnicu njegove smrti koja je sljedeće godine.